50 GODINA DEKLARACIJE O PRAVIMA DJETETA I 20 GODINA KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA

Motiv: dječja igračka – plišani medvjedić Konvenciju o pravima djeteta usvojila je Generalna skupština Ujedinjenih naroda 20. studenog 1989. godine, a stupila je na snagu 2. rujna 1990. godine. Riječ je o jednom od najcjelovitijih sporazuma o ljudskim pravima i pravnih instrumenata za promicanje i zaštitu prava djece. Iako i drugi međunarodni pravni dokumenti o ljudskim pravima sadrže odredbe o zaštiti prava djece, Konvencija o pravima djeteta je prvi dokument koji sadrži pregled svih prava koja se tiču djece – od gospodarskih, socijalnih, kulturnih, građanskih do političkih. Također, Konvencija je prvi međunarodni instrument koji djeci izričito priznaje status sudionika u društvu te aktivnih nositelja svojih prava. Sukladno odredbama Konvencije države potpisnice pravno su odgovorne ispuniti prava svakog djeteta. Konvencija se sastoji od 54 članka i temelji se na četiri ključna načela: nediskriminaciji, najboljem interesu djeteta, pravu na život, preživljavanje i razvoj te poštivanju stavova djece. Iako postoji tek dva desetljeća, Konvencija je gotovo opće prihvaćena jer su je potvrdile 193 države svijeta osim Somalije i Sjedinjenih Američkih Država, koje su iskazale potporu Konvenciji činom potpisivanja. Ove godine obilježava se i 50 godina od usvajanja Deklaracije o pravima djece Ujedinjenih naroda. Deklaracija je utrla put priznavanju prava djece kao zasebne kategorije ljudskih prava i njezin naglasak bio je na psihosocijalnom blagostanju djece te pravu prvenstva pri pomoći u kriznim situacijama. No Deklaracija, za razliku od Konvencije, nije bila pravno obvezujući dokument, već naznaka smjera u kojem svijet treba ići kad su u pitanju djeca. Utjecaj Konvencije i njezinih Protokola prepoznat je diljem svijeta – na kontinentima, u regijama, zemljama i zajednicama. Konvencija obuhvaća i prava djece koja nisu bila drugdje navedena kao što je, primjerice pravo sudjelovanja u donošenju odluka te ističe načelo najboljeg interesa djeteta kao vodećeg pri donošenju svih odluka koje se tiču djece. Ona također vrlo jasno govori o dužnostima u ispunjavanju prava djece i onima koji su odgovorni za njihovo ispunjavanje uključujući države potpisnice Konvencije, obitelji i skrbnike te sve kojima je povjereno ispunjavanje prava djece. Puno značenje Konvencije prelazi pravne okvire jer je njezina primjena dovela do promijenjenog shvaćanja djetinjstva. Konvencijom je zapravo definirano što čini djetinjstvo, postavljeni su minimalni standardi za dobru skrb, preživljavanje, razvoj, zaštitu i sudjelovanje koje trebaju uživati sve osobe mlađe od 18 godina. Članci Konvencije ističu zajedničko razumijevanje među različitim društvima o tome što znači ostvarivati prava djece te da je za njihovo ostvarenje nužno zaštititi djetinjstvo kao razdoblje koje se razlikuje od odrasle dobi te ga definirati kao razdoblje u kojem djeca mogu rasti, učiti, igrati i razvijati se. Konvencija je promijenila i način na koji se tretiraju djeca – od “objekata” prepuštenih milosti djeca postaju nositelji svojih prava. Ispunjavanje tih prava više nije tek puka mogućnost za države potpisnice, već obveza koju su njihove vlade obećale ispuniti. Konvencija je prožeta optimizmom za budućnost svijeta u kojem će jednoga dana sva djeca uživati u djetinjstvu u kojem će sva njihova prava biti poštovana, a sve njihove osnovne potrebe namirene – svijetu u kojem će djeca biti zaštićena od nasilja, zlostavljanja, iskorištavanja, zapuštanja i diskriminacije te ohrabrena da sudjeluju u donošenju svih odluka koje utječu na njihove živote. U Preambuli i nizu članaka Konvencije ističe se temeljna uloga obitelji u rastu i blagostanju djece prepoznavajući iznimnu važnost toplog, harmoničnog i poticajnog obiteljskog okruženja potrebnog za cjelovit razvoj djece. Konvencija je države potpisnice obvezala da podupru obitelji u njihovim nastojanjima da ispunjavaju svoje odgovornosti prema djeci. Ove je godine Konvencija o pravima djeteta još aktualnija jer se njezina 20. obljetnica obilježava u doba kad svijetom vlada kriza i recesija, doba u kojem smanjene investicije mogu dovesti do pogoršanja stanja i ugrožavanja već postignutih rezultata u ostvarivanju dječjih prava. Stoga se UNICEF diljem svijeta trudi podsjetiti građane i vlade na obećanja dana Konvencijom, a koja još uvijek čekaju svoje ispunjenje. Tim se naporima priključuje i Hrvatska pošta ovom prigodnom markom u povodu 20. godišnjice Konvencije o pravima djeteta. Pred nama je još uvijek puno posla. Stoga zajedno s djecom nastavimo graditi bolji svijet! UNICEF