50. OBLJETNICA SMRTI KNJIŽEVNIKA IVANA GORANA KOVAČIĆA

Motiv: "Ivan Goran Kovačić" skulptura kipara Vojina Bakića Hrvatski pjesnik, pripovjedač i kritičar Ivan Goran Kovačić rođen je 21. ožujka 1913. u Lukovdolu, u Gorskom kotaru. 1936. godine, kao dvadesettrogodišnji mladić objavljuje u Matici hrvatskoj knjigu od sedam novela pod naslovom "Dani gnjeva". Još je potpuniji Goranov povratak zbilji rodnog tla, uzbuđenjima djetinjstva i promišljanju sudbonosnih raspleta, njegova zbirka pjesama "Ognji i rože", duhovni nastavak tendencija iz knjiga novela. Kao što se zna, krajem 1942. godine Ivan Goran Kovačić odlazi (S Vladimirom Nazorom) u partizane vjerujući da i na taj način služi hrvatskim probicima. Sa sobom je ponio i rukopis glasovite poeme "Jama", klasično pisane stihove (pod utjecajem Dantea) koji su teška optužba zločina protiv čovjeka i čovječanstva. Gorana je ubio četnički kapetan, najvjerojatnije 12. srpnja 1943., "u Avdonoj dolini na Kruščićkom brdu, na desnoj obali Drine kod sela Bunovi nedaleko od Foče". Sahranjen je 13. srpnja u podne, kako je poželio u proročkoj pjesmi "Moj grob", daleko od rodnog kraja, od ljudskih naselja uopće, u šumi među drvećem, koje će ga lišćem trajno sakriti i tako mu zaštititi posljednje prebivalište. A navršio je tada Goran tek trideset godina, pa ipak ostavio je za sobom vrijedno i zanimljivo književno dijelo. Marka je izdana u arcima od 20 komada. HPT je pustio u prodaju prigodnu omotnicu prvog dana (FDC) i prigodni list.