English version


Ariana Noršić – međunarodno nagrađivana autorica maraka

Možeš li nam se ukratko predstaviti?
 

Ariana Noršić. Samoborka. Dizajnerica po struci i u duši. Minimalist, estet i praktičar (u svemu, ne samo u dizajnu). Glavom u oblacima, nogama čvrsto na zemlji. Prepuna ideja koje mi često ne daju spavati. Znatiželjna, svestrana, proširenih vidika. Ne volim ograničenja i ne postavljam ih ni drugima. Odrastala uz stripove i Zvjezdane staze (koje još uvijek nisam prerasla). Zaljubljenica u dizajn, fotografiju i zdrav način života. Baterije punim trekkingom i biciklom po lokalnim bregima. Volim smijeh i ljude koji se često (i od srca) smiju, a one koji se ne smiju – nasmijem ja. 

 

Dizajniraš poštanske marke. Odakle ti ideja da se time baviš?

 

Kao maloj, marke su mi uvijek bile najprivlačniji dio pisma (tada su se još slala pisma i razglednice), pa sam uvijek izdvajala meni najzanimljivije i proučavala ih. I uvijek sam se pitala tko ih radi i kako i kako je to sigurno lijep posao i slično. Eto, danas imam odgovor: Ja ih radim. I to uistinu jest lijepi posao.

 

 

Inače, počela sam tako što sam 2005./2006. naišla na jedan natječaj objavljen u novinama za dizajn poštanskih maraka. Kako sam tada tek bila studentica grafičkog dizajna (na Grafičkom fakultetu u Zagrebu), odlučila sam se javiti bez nekih velikih očekivanja. Od 17 maraka koje sam tada poslala na natječaj jedna je moja marka odabrana, zbog čega sam bila presretna. To mi je dalo velik poticaj i želju da se i druge godine opet prijavim na natječaj. Od tada nisam propustila ni jedan natječaj, a do sada sam realizirala tridesetak maraka.

 

Poštanskim markama također me privlači to što radeći ih, naučiš jako puno o stvarima koje prije možda nisi znao (ovisno o temi koju obrađuješ). Zato su, po mojem mišljenju, marke pravi mali „nepisani udžbenici“ koji u samo jednoj slici moraju prenijeti cijelu poruku koju nose. A da bi to mogao postići, moraš se baciti u pravo malo istraživanje kako bi razumio temu i uspješno ju prenio drugima da bi na prvi pogled znali o čemu marka govori. One su poput 2D dokumentarca u kojem si ti istraživač i ti moraš naći odgovore. To je, dakle, cijeli istraživačko-stvaralački proces u kojem apsolutno uživam.


 


 

Sakupljaš li marke? Ako da, imaš li omiljenu temu?

 

Tu i tamo kada mi neka zapne za oko, čisto radi proučavanja. I svoje, naravno, da bih ih jednog dana mogla pokazati svojoj djeci. Inače, dobro je imati čim veću galeriju različitih maraka ne samo zbog osobnog usavršavanja već i da budeš upoznat sa što većom raznolikošću maraka kako bi se izbjegla situacija da izradiš marku sličnu nekoj već postojećoj. Inače, nisam strastveni filatelist, no potpuno razumijem njihovu strast prema markama. Ja jako volim marke iz dizajnerske perspektive. To je sasvim posebna grana dizajna i pravi mi je gušt stvarati ih. Sretna sam kad se i drugima sviđaju moje ideje. Lijepo je čuti pozitivne kritike i pohvale. To znači da sam na dobrom putu.

 

Za koje si sve države dizajnirala marke i možeš li spomenuti neke, tebi najdraže?

 

Do sada sam dizajnirala za Hrvatsku, Sloveniju i BiH. A jedna od meni najdražih je marka koju sam radila 2010. za HP Mostar na temu Europa – dječje knjige. Marka je razigrana i puna boja (draže su mi takve nego ozbiljne marke, ozbiljne mi se više sviđaju zbog edukativnog razloga). Kao drugu, izdvojila bih marku Europa – pismo izrađenu za Hrvatsku poštu 2008. godine. To je jedna od mojih prvih maraka, a sviđa mi se zbog svoje „plastičnosti“, odnosno svojeg 3D izgleda jer djeluje poput malog pisamca za koje imaš dojam da ga možeš otvoriti. Osim toga, na njoj je primijenjen i slijepi tisak zbog još većeg dojma plastičnosti. Volim raditi takve marke koje „iskaču“ iz klasičnih 2D okvira.


 

  
 

Tvoje su marke međunarodno nagrađivane. O kakvim je nagradama riječ?

 

Riječ je o međunarodnim nagradama za najljepše marke svijeta birane između stotinjak zemalja. U natjecanju sudjeluju sve pošte diljem svijeta. Prva dobivena nagrada je Premio Internazionale d’Arte Filatelica, koja se smatra filatelističkim Oskarom. Dobivena je 2009. za područje kulture za marku posvećenu 350. obljetnici dolaska franjevaca u Čakovec. Ta je nagrada najviše međunarodno filatelističko priznanje Olimpijske akademije Vicenze, a dodjeljuje se već punih 40 godina pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Italije. Na natjecanju se vrednovala umjetnost na poštanskim markama, odnosno uspješnost idejne poruke koju marka prenosi.

 

Druga nagrada, također međunarodna, uslijedila je već iduće godine, 2010. Riječ je o nagradi San Gabriele za umjetnost na poštanskim markama s religijskim motivom, a dobivena je za marku 400 godina kapucina u Hrvatskoj. Natjecanje se održava u talijanskom gradu Legnagu. Obje su mi nagrade jako drage i iznimno sam ponosna na njih.

 

Najdraže su ti marke kojih država (izdavača) i za koga bi htjela raditi marke?

 

Jako volim skandinavski dizajn. Oni su minimalisti i ja sam minimalist, tako da se nekako najviše i vidim u tim skandinavskim „vodama“. Iako bi mi jednako drago bilo raditi marke i za druge zemlje. Prilikom izrade maraka zapravo ne gledam previše za koga radim, već što radim. Za koga god radio, posao dizajnera maraka je takav da imaš apsolutnu slobodu u kreiranju, zbog čega taj posao toliko i volim.

 

Koja ti je najdraža tema na markama i koliko ti treba vremena da pripremiš marku za tisak?

 

Volim one teme oko kojih se moram najviše sama potruditi da bih ih realizirala. Dakle, sama fotografirati nešto i potom snimljeno uklopiti u dizajn ili pak sama izraditi nešto, bilo vlastitim rukama bilo virtualno (kompjutorski). Najmanje volim kada upotrebljavam gotovu fotografiju ili predložak u dizajniranju, jer mi tada taj predložak „dirigira“ konačni izgled marke, no i to je ponekad dio posla. Stoga omiljene marke ne dijelim prema temama, već prema stupnju vlastite kreativnosti i rada koji uložim u stvaranje marke.

 

A koliko je vremena potrebno da se tako što napravi ovisi upravo o tome koliko imaš posla s cijelim upravo opisanim procesom. Sama priprema za tisak obavlja se najbrže, no i ona ovisi o tome koliko je sekundarnih proizvoda nužno pripremiti uz samu marku; radi li se priprema samo za marku (arak) ili se radi i o dodatnom arčiću (karnetu), dopisnici, čestitki i tome slično. Sve to utječe na vrijeme pripreme za tisak.

 

Koji su ti daljnji planovi u životu?

 

Nedavno sam osnovala udrugu Design Factory kojoj je glavna uloga promicanje i razvoj hrvatskog dizajna i umjetnosti. Hrvatska je prepuna neotkrivenih talenata i ovom udrugom želim pomoći tim talentima da se razviju. Sama je udruga još u razvojnoj fazi, no vrlo skoro bit će otvorena prema javnosti. Zato mi je to trenutačno jedna od glavnih preokupacija u životu. Što se maraka tiče, želim nastaviti u istom smjeru (jer mi se sviđa smjer kojim idem). A možda sudjelovati i u nekim novim međunarodnim natječajima. Ukratko, raditi što volim i što me ispunjava. I stvoriti iz toga vidljive rezultate.