DVORCI HRVATSKE 2011. - NAŠICE

Našice – veliki i mali dvorac Pejačević Plemićka obitelj Pejačević sagradila je u Našicama, u velikom perivoju, dva dvorca – veliki i mali dvorac. Ta je obitelj u Našicama provela 211 godina, sve do 1945., otkad brojni članovi obitelji žive diljem svijeta. Nasljednicima je dvorac formalno vraćen 2009. godine, no time nije riješena trajna namjena ovih dvaju zdanja. U velikom je dvorcu zavičajni muzej, a malim se dvorcem služi nekoliko korisnika. Pejačevići su kupnjom došli u posjed našičkog vlastelinstva 1734. godine. Velikim zalaganjem brojnih naraštaja posjed je uzdignut među najbolje i najbogatije slavonske vlastelinske posjede 19. stoljeća. Veliki dvorac počeo je 1811. godine graditi Vincencije Pejačević (1780. – 1820.). Do gradnje dvorca Pejačevići su živjeli u dvorcu u Virovitici i na svojim ostalim posjedima. Dvorac je znatnije promijenjen 1865. godine kada je Ferdinand Karlo Rajner (1800. – 1878.) dao dograditi dvorac, pa je skromno ranobarokno zdanje preuređeno u reprezentativan kasnobarokni dvorac. Zbog nagiba terena dvorac je jednokatan prema glavnom ulazu i naselju, a dvokatan prema perivoju. U dvorcu se živjelo do 1943. godine kada je u njemu smještena njemačka vojska. Od 1945. godine do 21. stoljeća dvorac se koristio u različite svrhe: od vojarne, škole i vrtića do sjedišta državne uprave i različitih udruga. U dvorcu su 2011. godine smješteni zavičajni muzej i galerija. Mali je dvorac prizemna neoklasicistička građevina, a nalazi se stotinjak metara zapadno od velikog dvorca. Njegova je gradnja počela 1904./1905., a useljen je 1907. godine. Novi dvorac ulazi u povijest hrvatskoga graditeljstva zbog izvornoga tehničkog rješenja zaštite od vlage i podzemne vode uporabom armiranobetonskoga korita, a to je početkom 20. stoljeća bila novost ne samo u Hrvatskoj nego i u Austro-Ugarskoj. Uz dvorce je podignut velik perivoj, a njegova današnja površina iznosi približno 35 hektara. Prirodni gajevi i šumarci ishodište su perivoja koji se počeo uređivati nakon 1812. godine, a kao pejsažno-romantičarski perivoj dovršen je oko 1850. godine. U drugoj polovini 19. stoljeća proširen je na sjever, gdje je uređeno jezero s otočićem, te je poprimio romantičarska perivojna obilježja. Perivoj je bio konačno oblikovan i uzorno održavan od kraja 19. stoljeća do 1930-ih godina, u doba dr. Teodora grofa Pejačevića (1855. – 1928.). Grofovska obitelj Pejačević bila je od svih svojih dvoraca i posjeda najviše vezana uz Našice, iako je nosila pridjevak «Virovitički». Obitelj je dala dva hrvatska bana – Ladislava starijeg (1824. – 1901., ban od 1880. do 1883.) i dr. Teodora (1855. – 1928., ban od 1903. do 1907.). Teodor je 1913. godine imenovan ministrom za Hrvatsku u mađarskoj vladi grofa Tisze, a bio je pravi tajni savjetnik kralja Franje Josipa I. i nositelj brojnih odličja i funkcija. Ljubav prema glazbi u obitelji Pejačević i u dvorcima u Našicama osobito su njegovale Gabrijela, Ladislavova žena, i Lila, žena dr. Teodora, koje su bile i pokroviteljice Hrvatskoga glazbenog zavoda u Zagrebu. U takvu jakom glazbenom ozračju rasla je i Teodora – Dora, najstarija kći dr. Teodora grofa Pejačevića. Dora Pejačević (1885. – 1923.) živjela je za glazbu i u glazbi. Postavila je temelje novijoj hrvatskoj komornoj i koncertnoj glazbi. Njezina su djela bila na repertoaru mnogih uglednih glazbenika, a ime joj se pojavljivalo u programima i na koncertnim plakatima s najvećim svjetskim skladateljima.