EUROPA 2017 - TRAKOŠĆAN

TRAKOŠĆAN – dvorac obitelji Drašković Svojim izgledom i perivojno-šumskim okruženjem Trakošćan je primjer romantičnog shvaćanja srednjoeuropske ladanjske arhitekture sredine 19. stoljeća. On je simbol romantizma, najpoznatiji i najslikovitiji hrvatski dvorac. Već se šest desetljeća koristi kao muzej, a dvorac s okolnim pejsažnim ambijentom zaštićen je kao kulturno i prirodno dobro. Na površini od 450 hektara Trakošćan se sastoji od tri cjeline: dvorac s pomoćnim zgradama, romantičan perivoj neposredno uz dvorac (87 hektara) i perivojna šuma. Tijekom sedam stoljeća postojanja dvorac Trakošćan doživljavao je dogradnje, preinake, građevna i fortifikacijska poboljšanja – prolazeći mijene od feudalnoga plemićkoga grada do slikovitog romantičnog dvorca kakav danas poznajemo. Ime mu se prvi put spominje 1334. godine. Nastao je vjerojatno u 14. stoljeću kao manja utvrda u tadašnjem obrambenom sustavu Hrvatskoga zagorja. Današnji dvorac sadrži arhitektonske elemente gotičke arhitekture (14. st.), renesanse i baroka (16.-18. st.) te neogotike (19. st.). Sredinom 19. stoljeća Trakošćan je bio zapušten i u njemu se nije moglo udobno stanovati. Tadašnji vlasnik Trakošćana, podmaršal grof Juraj VI. Drašković sa suprugom Sofijom rođ. Baillet-Latour, počinje 1853. obnavljati stari srednjovjekovni utvrđeni feudalni grad i pretvarati ga u dvorac. Obnova Trakošćana bila je prvi restauratorski zahvat u Hrvatskoj. Velike arhitektonske zahvate u neogotičkom stilu vodio je austrijski arhitekt i graditelj Michael Riedl, koji je prethodno vodio obnovu carskog i kraljevskog ljetnog dvorca Laxenburg pokraj Beča. Obitelj grofova Drašković posjedovala je Trakošćan 375 godina – od 1569. do 1944. Dvorac je 1953. godine pretvoren u muzej, danas poznat pod imenom Dvor Trakošćan. Osnovan je kao muzej feudalnog ambijenta s očuvanim starim inventarom od kraja 15. do kraja 19. stoljeća, vezanim uz povijest obitelji Drašković i prošlost Trakošćana. Akademik Mladen Obad Šćitaroci Prof.dr.sc. Bojana Bojanić Obad Šćitaroci