Možeš li nam se ukratko predstaviti?
Ja sam Ivan Martinaš. Imam 42 godine i živim u Rijeci. Diplomirani sam inženjer građevinarstva i radim u jednoj građevinskoj tvrtki kao projektant. Oženjen sam i imam dvoje djece. Profesionalno nisam vezan uz poštu i filateliju, ali filatelija je s vremenom postala moja strast i glavni hobi. Uz filateliju, volim i povijest, pogotovo povijest Rijeke i okolice. Aktivan sam u filatelističkim društvima i udrugama koje se bave proučavanjem prošlosti.
Odakle ti ideja da se baviš filatelijom?
Ne bih mogao reći da je to bila ideja ili neki promišljeni čin. To se jednostavno dogodilo u meni i s vremenom je sve više raslo. I samog sebe često sam pitao zašto baš filatelija i nisam našao odgovor. Najvjerojatnije je filatelija uspjela spojiti neke moje osobine u jedan hobi. Oduvijek me je zanimalo kolekcionarstvo, dakle sakupljanje. Kao što sam već rekao, zanima me i povijest, a odmalena me zanima i proučavanje pojedinosti. Sve sam to našao u filateliji, pa i više od toga. Mislim da su u meni prevladale ove tri teme: kolekcionarstvo, povijest i istraživanje.
Koja ti je najdraža tema na markama? Kakve i čije marke sakupljaš?
Iako sam prošle godine napravio svoj prvi tematski izložak, nisam tematičar. Dakle, ne sakupljam marke po temama ili motivima, nego prema vremenskom periodu. Zanimaju me sve marke i poštanska povijest država u čijem je sastavu bio teritorij današnje Republike Hrvatske. Kako je i to relativno široko područje, specijalizirao sam se za riječke poštanske marke (Fiume) i izdanja vezana za Istru nakon 2. svjetskog rata. Također sakupljam i druga izdanja koja pripadaju tzv. korpusu hrvatske filatelije.
Autor si knjige Riječke poštanske marke, FIUME 1918-1924. Možeš li ukratko predstaviti knjigu?
Za svaku knjigu kaže se da je zastarjela dan nakon što je tiskana. Moja je knjiga tiskana ujesen 2006. godine, ali moram priznati da se još „dobro“ drži. Iako ja nisam nakladnik i distributer knjige, imam informacije da se knjiga još uvijek uspješno prodaje. Cilj je knjige bio približiti filatelistima marke i poštansku povijest Rijeke. Do izdavanja te knjige literatura na temu „Fiume maraka“ bila je dosta štura i uglavnom nije bila na hrvatskom jeziku. To se s ovom knjigom promijenilo, pa su nakon nje i drugi kolege, većinom iz Italije, počeli objavljivati knjige o „Fiume markama“.
Svakoj knjizi autor daje određen pristup. Iako se ovdje radi o stručnom priručniku, odlučio sam da knjiga bude prihvatljiva i čitljiva svima, pa i onima koji se s tom temom susreću prvi put. Mislim da sam u tome uspio, jer su reakcije kolega filatelista po cijelom svijetu odlične. Svi su posebno zadovoljni stranicama na kojima su obrađeni falsifikati „Fiume maraka“, kojih ima iznadprosječno puno.
Službeni si ispitivač poštanskih maraka. Što to znači?
Biti službeni ispitivač poštanskih maraka znači da sam član Zbora ispitivača Hrvatskog filatelističkog saveza. Trenutačno sam i predsjednik Zbora ispitivača. Moje područje ispitivanja su „Fiume marke“ 1918. – 1924., uključujući izdanja za Krk i Rab iz 1920., talijanska okupacija riječkog područja – Zona Fiumano Kupa 1941., izdanja za Trst, Pulu, Rijeku, Istru i Slovensko primorje 1945. – 1947. i izdanja za tršćansku Zonu B (STT VUJA / STT VUJNA) 1947. – 1954. Ispitivanje se obavlja prema Pravilniku HFS-a, a svaki ispitivač ima svoje metode ispitivanja. U ispitivanju maraka ključno je posjedovanje materijala za usporedbu i literature. Tek kada se to dvoje dobro prouči, može se početi ispitivanje. Iako sam ispitivač već 8 godina, učenje nikada ne prestaje. Svakim danom mogu se doznati i dobiti neki novi podatci ili neki novi primjer. Ispitivanje „Fiume maraka“ posebno je zahtjevno zbog brojnih falsifikata koji trenutačno kolaju internetom i tržištem. Nakon obavljenog ispitivanja ispitivač prema Pravilniku HFS-a izrađuje certifikat, kojim daje svoje mišljenje o ispitanom filatelističkom objektu.
Ti si i komesar, možeš li taj pojam i funkciju pojasniti?
Komesar ili povjerenik za neku izložbu je osoba zadužena za prikupljanje, prijenos i montažu izložaka za tu izložbu. Može se biti povjerenik za izložbu u Hrvatskoj ili inozemstvu. Povjerenika za određenu izložbu imenuje Upravni odbor HFS-a. Obično je ta osoba mjesecima prije izložbe u kontaktu s glavnim povjerenikom i ima zadaću obaviti svu komunikaciju između organizatora izložbe i izlagača. Također, povjerenik nosi odobrene izloške na izložbu i brine se da budu ispravno montirani na izložbene vitrine i potom s njih demontirani. Tijekom izložbe povjerenik sudjeluje u radu izložbe zajedno s ostalim povjerenicima iz drugih država. Prema potrebi, povjerenik surađuje sa sucima i daje im potrebna pojašnjenja. Dakle, umjesto da svaki izlagač pojedinačno dolazi na izložbu, povjerenik donosi izloške na izložbu, brine se o njima i vraća ih vlasnicima.
Koji su ti daljnji planovi u životu?
Moji su planovi u filatelističkoj budućnosti neprekidno učenje i usavršavanje. Najveća je prepreka u tome nedostatak slobodnog vremena, jer ga uz posao i obitelj ne ostaje puno. Unatoč tomu, trudim se svaki slobodni trenutak posvetiti filateliji. Predstavnik sam HFS-a u međunarodnom udruženju Alpe-Adria. Usto, još je puno toga što bih htio naučiti u filateliji. Mislim da filatelija ima budućnost usprkos relativno staroj populaciji filatelista i uglavnom otežanom funkcioniranju filatelističkih društava u Hrvatskoj, ali i svijetu.
