GLAZBA - IVO ROBIĆ 2018

Pedesetih godina prošlog stoljeća bio je naš prst u moru zabavne glazbe. Povezivao nas je sa svijetom. Bio je i naš „čovjek džuboks“: što zaželiš, on otpjeva! Tih godina njegove ploče mogle su vam biti cijela diskoteka. Snimio je 62 velika singla (na 78 okretaja!) i tri LP ploče što je – za ionako rijetke vlasnike gramofona – bila kolekcija vrijedna poštovanja. Bio je i jača polovica premijernoga domaćega festivala zabavne glazbe, Zagrebačkog 1953. (druga, nježnija, bila je Rajka Vali). Napokon, bio je naš prvi „gastarbajter“, ujedno i prvi pop-pjevač, do dandanas nažalost i jedini (!) koji je popločao svoj put u veliki svijet show businessa zlatom milijunskog Morgena.
            Odluku da ne krene očevim stopama bjelovarskog suca i uglednika (Ivo je, inače, rođen u obližnjoj Garešnici 28. siječnja 1923.) otkrit će nam u Zagrebu mijenjajući studij prava za noćne nastupe i pjevanje na Državnoj krugovalnoj postaji, sve u želji da dostigne svoj rani uzor, korzikanskog vladara belkanta Tina Rossija. Endehazijska popularnost (najranije sačuvane radijske snimke datiraju iz 1944.) približit će mu buduću suprugu Martu, ali i mirenje s činjenicom da će prvih poslijeratnih dana u novoj državi njegov status pjevača s radija biti zamrznut, a egzistencija će mu zavisiti jedino od nastupa u noćnom Grill Roomu zagrebačkoga Gradskog podruma. Na Radiju Zagreb su ga nakon kratkog držanja na ledu neko vrijeme puštali kao Ivu Borića dok mu intervencijom iz partijskog vrha nije vraćen pravi identitet. Konačno, 1949., nakon višegodišnjeg barskog i radijskog drila i odlaska velikog brata Robiću se – s reputacijom „pjevača na mikrofon“ – otvaraju vrata sve ambicioznijeg Jugotona. Snimivši u sljedećih deset godina – do Morgena i početka njegove Polydorove internacionalne karijere – čitavu diskoteku, postaje Jugotonovom pjevačkom perjanicom.
Sam je skladao neke od najvećih šlagera 50-ih: Srce, laku noć, Ja ću doć’, Za tobom čeznem, Ne plači, nezaobilaznu Samo jednom se ljubi, pa se pokraj zamišljenog spomenika bardu popularne glazbe 50-ih nadaleko ne nazire susjedstvo. Kada je došao Morgen i glasoviti njemački producent i skladatelj Bert Kaempfert, Robić je zapravo zakoračio u svijet, a u njemu je, barem što se Njemačke tiče, dio sebe i ostavio (Za Polydor je od 1959. do 1966. objavio 14 ploča!). Činjenica je da ćete od tada u mnogim važnijim svjetskim enciklopedijama i brojnim knjigama koje istražuju fenomene u popularnoj glazbi naći Ivu Robića.
Davno uzdignut na pijedestal našega kralja šlagera, preminuo je nakon kraće bolesti u riječkoj bolnici 9. ožujka 2000.Siniša Škarica, glazbeni urednik