HRVATSKA ETNOGRAFSKA BAŠTINA - KONAVLE

Konavle Područje Konavala nalazi se jugoistočno od Dubrovnika, na najjužnijem dijelu kopnene Hrvatske. Konavoke su unatoč turizmu i promjenama u načinu života u 20. stoljeću sačuvale i u velikoj mjeri još uvijek nose narodne nošnje koje svojom jednostavnošću, ljepotom i elegancijom govore o dugoj povijesti, kulturi i ekonomiji ovoga područja. Temeljno žensko ruho čini duga lanena ili pamučna košulja jednostavnog kroja tunike s rukavima. Vez se primjenjuje oko vrata, na prsima i uz rubove rukava. Vezeni ukras najbogatiji je i najvidljiviji na poprsnici koja završava žutim svilenim kiticama. Ljepota veza, nazvanog konavoski, uočena je krajem 19. stoljeća. Istraživanjem, prikupljanjem uzoraka i podučavanjem izrade bavile su se učiteljice Paulina Bogdan Bijelić te Jelka Miš koja je u razdoblju od 1922. do 1946. godine vodila u Cavtatu udrugu i vezilačku školu. Konavoskim vezom vezilje pokazuju vještinu i matematičku preciznost u brojenju niti podloge pri čemu nastaje ukras sličan tkanju. Veze se s naličja provlačenjem šivaće igle i raznobojnih niti domaće vune, svile ili tvorničkog pamuka. Ovim vezom tvore se geometrizirani motivi u velikom broju varijanti koji nose različite nazive. Poprsnicama na košulji Konavoke su isticale svoj društveni, naročito imovinski i bračni status. Konavoski vez primjenjuje se desetljećima na suvremenim uporabnim predmetima i suvenirima (stolnjacima, ženskim torbicama, haljinama, podmetačima, jastucima, vrećicama), a u novije vrijeme motivi s veza prenose se na keramiku i staklo. Konavoski vez duboko je identitetski ukorijenjen u zajednici, a izrađuju ga Konavoke svih generacija, čak i one koje žive u raznim krajevima Hrvatske ili u dijaspori. Zbog svoga je značenja vještina izrade uvrštena na listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.