HRVATSKA FAUNA - DIVLJA SVINJA

DIVLJA SVINJA Divlja svinja (Sus scrofa L.) pripada redu dvopapkara (parnoprstaša), podredu nepreživača i porodici svinja. Svrstana je u krupnu dlakavu divljač. Rasprostranjena je u Europi, osim u Skandinaviji i Engleskoj, te u sjevernoj Africi i srednjoj Aziji. Obitava u šumskim kompleksima, u gusto obraslim površinama u kojima ima mir i zaklon. Preferira nizinske poplavne šume, ali se nalazi i u svim staništima sve do jadranskih otoka. Visoka je oko 100 cm, duga do 200 cm, dok je rep dug do 40 cm. Mužjak (vepar) može težiti do 300 kg, a ženka do 150 kg. Boja dlake je tamnosiva, ljeti je nešto svjetlija, a zimi gotovo crna. Na leđima imaju dugu dlaku – čekinje. Praščići su žućkasto kestenjaste boje s dvije uzdužne tamne pruge. Divlja svinja ima ukupno 44 zuba s izraženim zubima očnjacima, koji se u vepra nazivaju kljove, a u krmače klice. Kljove su veprovima glavno oružje u međusobnoj borbi i ujedno lovački trofej. U donjoj čeljusti su sjekači, a u gornjoj brusači. Divlja svinja je svežder s iznimno širokom lepezom hrane. Hrani se i nadzemnim i podzemnim dijelovima biljaka, a posebno voli žir, bukvicu i kesten. Pravi znatne štete u poljoprivredi. Kada je riječ o animalnoj hrani, jede sitne glodavce, gliste, grčice, vodozemce, ribe, jaja i mladunčad ptica koje se gnijezde na tlu. Spolno je zrela nakon samo 9 mjeseci te već u prvoj godini života sudjeluje u parenju. Parenje (bucanje) traje ujesen i početkom zime, a gravidnost oko 115 dana, kada krmača oprasi od 4 do 12 prasadi. Familiju čine vepar, krmača, prasad (do prve godine) i nazimad (u drugoj godini života). Zreli veprovi su samotnjaci, dok krmače, prasad i nazimad žive u krdima. Česte su žestoke borbe među veprovima u vrijeme parenja. Divlje svinje stradavaju od svinjske kuge, poplava te visokog snijega i leda. Najveći prirodni neprijatelj im je vuk. U Hrvatskoj je brojnost populacije procijenjena na oko 30.000 grla. Marijan Grubešić