HRVATSKA FAUNA 2009. - RIJEČNE RIBE - CRNOOKA DEVERIKA

Crnooka deverika (crnovka) – lat. Ballerus sapa (Pallas, 1814.) Tijelo crnooke deverike je bočno spljošteno i razmjerno visoko. Na maloj glavi veličinom se ističu oči. Promjerom su jednake ili veće od udaljenosti od rostruma do početka oka. To ne vrijedi za mlade ribe kojima oči nisu determinacijsko svojstvo. Usta su mala, poludonja. Leđa su tamnomodra do zelenkasta, a bokovi i trbuh srebrnkasti. Podrepna je peraja izrazito duga i pruža se sve do repnog drška, a baza joj je triput dulja od baze leđne peraje. Duljina podrepne peraje zauzima trećinu duljine tijela. Vanjski rub može biti tamniji. U vrijeme mrijesta po tijelu i perajama mužjaci imaju mrijesne bradavice. Ljuske su srednje velike i u bočnoj pruzi može ih biti od 47 do 54. Crnooka deverika obično naraste od 150 do 250 mm, a najviše do 400 mm i mase od oko 1 kg. Mlade ribe hrane se zooplanktonom, dok se odrasle hrane ličinkama kukaca, mekušcima i račićima, a povremeno i vodenim biljem. Spolnu zrelost dostiže u trećoj ili četvrtoj godini života. Mrijesti se u travnju i svibnju. Ženke odlažu i do 150 000 jaja na vodeno bilje. Žive u plovama, a aktivnije su noću. Crnooka deverika naseljava velike nizinske rijeke, estuarije i rukavce, a za mrijest preferira mirnija mjesta u riječnom toku s gustim biljem. U Europi naseljava porječje Dunava i rijeke crnomorskog, kaspijskog i aralskog slijeva, osobito na prostoru bivšeg Sovjetskog Saveza. U Hrvatskoj su njezino stanište rijeke dunavskoga slijeva, Sava, Drava i Dunav, kao i njihovi veći pritoci. Crnooku deveriku ugrožava pregradnja, regulacija i kanaliziranje vodotoka te njihovo onečišćenje. Prema IUCN-ovoj kategorizaciji ugroženosti u Hrvatskoj ova je vrsta nedovoljno poznata (DD). U skladu s postojećom zakonskom zaštitom crnooka deverika je strogo zaštićena vrsta. Dokument međunarodne zaštite koji spominje ovu vrstu je Bernska konvencija (Dodatak III.). Aljoša Duplić