Šifra: 307899 Artikl je dostupan
Cijena: 0,31 €
Broj: | 618 |
---|---|
Vrijednost: | 2,30 kn |
Dizajn: | Sanja Rešček, akademska slikarica i dizajnerica iz Zagreba |
Veličina: | 35,50 x 29,82 mm |
Papir: | bijeli, 102 g, gumirani |
---|---|
Zupčanje: | češljasto, 14 |
Tisak: | višebojni ofset |
Tiskara: | Zrinski d.d., Čakovec |
Datum izdanja: | 18.1.2007. |
Naklada: | 200.000 |
Iz obilja zapisanih varijanti orka i macića odabrali smo one najatraktivnije. Tako je orco u Istri noćni gorostas bez glave koji jednom nogom stoji na jednoj gromači, a drugom na drugoj, dočim je macić u Velom Grablju na otoku Hvaru dijete s jednom nogom i crvenom kapicom koje se vrti u plamenu.
Nastavak serije poštanskih maraka pod nazivom Hrvatski vilinski svijet donosi dva izvanredna motivska noviteta: čudovište orko i vražićka macića, koji u razmišljanjima o poganskoj baštini spadaju u folklorne demone. To znači – tumači suvremeni hrvatski folklorist Ivan Lozica – da su «oni stvorovi kao ljudi, plahoviti i nepredvidljivi, na neki način obojica s onu stranu dobra i zla. Macić je ipak bolji od orka, on često pomaže ljudima da dođu do novca ili ih čuva od nesreće. Ali i jedan i drugi plaše ljude, a mogu im doći i glave» (Poganska baština, Zagreb, 2002). Iako ih spominje folklorist Antun Ilija Carić u svojem radu Narodno vjerovanje u Dalmaciji (1897.), ta dva bića gotovo da i nisu ušla ni u pisanu književnost, čak ni u književnost za djecu, nego su ostala u prostoru usmene predaje, pa i tamo već na putu posvemašnjega zaborava. Pokušavajući dati odgovor na ovu iznenađujuću činjenicu, Ivan Lozica nudi i te kako aktualno rješenje: «Možda im demonske, protejske osobine nisu dopustile prijelaz u bajke i priče (premda je Orcus poznat u njemačkoj književnosti klasike i romantike, a Orco je česti lik rumunjskih bajki), možda su bili previše nestalni i etički ambivalentni za karijeru književnih likova. Slutim ipak i druge moguće razloge njihovoj zapostavljenosti. Oni su bića neslavenskoga podrijetla. Nalazimo ih u Hrvatskoj i Sloveniji, ali ih na primjer nema u Srbiji. Zato što ih nema na svim južnoslavenskim prostorima, oni nisu smatrani «našima», autohtonima. Shvaćeni su kao strani utjecaj, premda su po svojoj prilici bili već ovdje i u vrijeme dolaska Hrvata na Jadran! Mogu li demoni biti politički nepoćudni, mogu li čak i oni biti žrtve etničkoga čišćenja? Zašto je macić, koji je u Dalmaciji pred stotinjak godina bio ’najobičnije i najčešće noćno strašilo’ danas gotovo nepoznat?». Iz obilja zapisanih varijanti orka i macića izabrali smo one najatraktivnije. Tako je orco u Istri noćni gorostas bez glave koji jednom nogom stoji na jednoj gromači, a drugom na drugoj, dočim je macić u Velom Grablju na otoku Hvaru dijete s jednom nogom i crvenom kapicom, koje se vrti u plamenu. Nedjeljko Fabrio