NOVA GODINA 2012.

Motiv: ples snježnih pahulja; likovna tehnika: tempera, pastel Predodžba o snježnoj pahuljici kao zvjezdici zapravo je pitanje vjere. Malo je djece gledalo pod mikroskopom onu sitnu bijelu nakupinu koja se hvata jezikom, a na dlanu se brzo rastopi. Njezina kristalna duša vidljivija je u inju, a čvrstoća strukture zapravo se naslućuje iz leda. No prijevodi pamuka u kristal izvršeni su ako ne na svim jezicima, a ono u svim medijima: od oznaka na vratima hladnjaka, na omotima sladoleda, na ilustracijama Andersenovih bajki..., pa je nevidljivo postalo jasno kao da je vidljivo. Snježna je pahuljica dakle zvjezdica, a sveukupno svjetlucanje snijega i svakoj od njih posebno osigurava sjaj. Kad smo već kod leda i kod Andersena, valja se sjetiti prekrasne priče o Gerdi, Kaju i Snježnoj Kraljici, priče u kojoj je carstvo hladnoće – s pahuljicama zajedno – carstvo umrtvljenih ljubavi koje valja rastopiti. Na takvo rastapanje odlučila se i ovogodišnja pobjednica natječaja za najljepše likovno ostvarenje na temu plesa snježnih pahuljica, Barbara Tomorad, iz Osnovne škole „Marija Bistrica“ u Mariji Bistrici. Njezine boje nisu bjelina i plavetnilo, njezina sugestija nije mir i tišina. Ona je zatoplila svoju pozadinu smeđim i rumenim tonovima, označila putanje plesa jarkim žutim i zelenkastim spiralama. Zvjezdice su obojene, modre, tirkizne, crvene i kakve već sve mogu biti, kao pod obojenim zrakama reflektora na pozornici. Neke su zvjezdice čak dvobojne, kao da iz jednoga svjetlosnog snopa prelaze u drugi. Ples ih je udaljio od svake pomisli na hladnoću i oživio ono što bi moglo biti zamrlo. Tako su dakle pahuljice odjevene u ruho osobitog blagdana i nisu onakve kakve su mnogih zimskih dana – nego bučno i veselo obilježavaju Novu godinu. Nije Andersen naravno jedini literarni pravorijek o pahuljicama zvjezdicama. Pjesnik Dragutin Tadijanović, na primjer, imao je o njima sasvim drugu misao. On je napisao stih: „Anđeli s neba nježnim rukama sipaju mrzle zvjezdice“, kao kad se djeci govorilo da kad pada snijeg anđeli metu nebo. A kad ga oni pometu, kako je zemlja čista i bijela! I kad smo na početku rekli da je predodžba o snježnoj pahuljici kao zvjezdici zapravo pitanje vjere, odnosno da i znanost računa na dobrovoljnu vjeru, zapravo smo došli do toga da su pahuljice zvjezdice dokaz o postojanju anđela. Jedino oni još ne čiste usisavačem, nego metlom. Željka Čorak