Šifra: 329058 Artikl je dostupan
Cijena: 0,66 €
Broj: | 1068 |
---|---|
Vrijednost: | 5,00 kn |
Dizajn: | Zlatko Keser, akademski slikar iz Zagreba |
Veličina: | 48,28 x 29,82 mm |
Papir: | bijeli, 102 g, gumirani |
---|---|
Zupčanje: | češljasto, 14 |
Tisak: | višebojni ofset |
Tiskara: | Zrinski d.d., Čakovec |
Datum izdanja: | 12.10.2016. |
Naklada: | 100.000 |
Zagrebački kit, Mesocetus agrami, pripada izumrlom rodu kitova Mesocetus, porodici Balaenopteridae, podredu Mysticeti – kitovi usani. Današnji su kitovi iz te porodice među najvećim životinjama na Zemlji, pa poneki mogu doseći i dužinu do tridesetak metara.
Zagrebački kit (Mesocetus agrami, VAN BENEDEN, 1886.) Fosilni ostatci zagrebačkoga kita otkriveni su u laporima iz podsusedskoga kamenoloma, koji potječu iz vremena sarmata prije otprilike 13 milijuna godina. Ostatke kita, koji su ležali u depou ondašnjega Narodnog muzeja, poslao je Gjuro Pilar na odredbu prof. Pierre-Josephu van Benedenu (1809. – 1894.), belgijskom zoologu i paleontologu. Bile su to kosti stražnjeg dijela lubanje, različiti kralješci, dio čeljusti i slušnog aparata te fragment rebra – sveukupno 11 kostiju. U svojem djelu Une baleine fossile de Croatie, appartenant au genre Mesocete iz 1884. godine Van Beneden pripisao je ove kosti ostatcima kita iz roda Mesocetus. Kako je bila riječ o do tada nepoznatoj vrsti, nazvao ju je po Zagrebu – Mesocetus agrami. I tako je naš kit dobio ime, u slobodnom prijevodu zagrebački Mesocet ili zagrebački kit. Nešto poslije, Dragutin Gorjanović-Kramberger, glasoviti hrvatski paleontolog, objavljuje rad O fosilnih cetaceih Hrvatske i Kranjske (1892.) u kojem opisuje sve do tada poznate nalaze kitova iz Hrvatske i Slovenije. Nanovo opisuje vrstu Mesocetus agrami, jer su od Van Benedenova opisa nađene neke nove kosti, koje je Gorjanović „prispodobio“ istom primjerku – desna nadlaktica, dio podlaktice te donja i gornja čeljust. Zagrebački kit, Mesocetus agrami, pripada izumrlom rodu kitova Mesocetus, porodici Balaenopteridae, podredu Mysticeti – kitovi usani. Današnji su kitovi iz te porodice među najvećim životinjama na Zemlji, pa poneki mogu doseći i dužinu do tridesetak metara. Na temelju fosilnih ostataka – stražnjeg dijela lubanje, gornje čeljusti, nepotpune donje čeljusti, desne nadlaktice, dijela desne podlaktice i trinaest kralježaka – zaključeno je da je zagrebački kit bio dugačak otprilike 6 metara, što upućuje na to da se radi o mlađem primjerku. Prema građi čeljusti, može se utvrditi da se hranio najvjerojatnije planktonom ili malim ribama. Dražen Japundžić