150. OBLJETNICA PRVOG HRVATSKOG PJEVAČKOG DRUŠTVA "ZORA"

Motiv: gradsko kazalište „Zorin dom Karlovac“ i motiv lire s natpisom „Pjesmom za dom“ Mala skupina karlovačkih rodoljuba, njih samo devetero, okupljala se tijekom 1854. na za ono doba uobičajenim sjedeljkama, u domu baruna Dragojla Kušlana. Ubrzo su svoja druženja pretvorili u ozbiljne glazbene pokuse na kojima su u skladnom četveroglasju uvježbavali hrvatske popijevke. Godine 1858., vrativši se iz Beča, ovoj skupini pridružio se Janko Modrušan, koji im je otvorio vrata svojega doma za pokuse. Prenijevši im svoja iskustva iz glasovitoga bečkoga pjevačkoga zbora «Wiener-Männer-Gesang-Verein», kojeg je bio član, potaknuo ih je još iste godine na nastupe u crkvenim procesijama i prve javne koncerte. Iz toga zametka izniklo je Društvo karlovačkih pjevača. Godine 1859. zbor broji 60 članova i počinje nastupati u javnosti, stvara čvršća pravila, a za predsjednika izabire Antuna Čopa, dok je zborovođa bio Antun Suppan. Godinu dana poslije, 1860., zbor preuzima vrsni glazbenik, afirmirani Oton Hauska. O njegovu glazbenom ugledu svjedočila je i činjenica da je u Zagrebu 1856. kao gost dirigent ravnao koncertom u čast stote obljetnice Mozartova rođenja. Dana 30. svibnja 1868. Društvo karlovačkih pjevača mijenja ime u Prvo hrvatsko pjevačko društvo «Zora»; njegovo geslo je «Pjesmom za dom», dobiva barjak Društva kao svoj amblem te uživa pokroviteljstvo biskupa Ivana Kralja. «Zora» popularizira amatersko kulturnoumjetničko djelovanje, ima potporu 130 svojih članova, na raspolaganju priličnu imovinu i plaćenoga zborovođu. U to doba «Zora» sudjeluje u svim gradskim zbivanjima: pjevačko društvo je nazočno otkrivanju spomenika, svečanim dočecima, obljetnicama, otvorenjima, humanitarnim koncertima i, naravno, gostuje i izvan Karlovca. Godine 1870. ban Levin barun Rauch raspušta Gradsko karlovačko zastupstvo, pa time nakratko prestaje i rad pjevačkoga društva «Zora». Deset mjeseci poslije ban Koloman pl. Bedeniković opet uspostavlja Gradsko zastupstvo, «Zori» je dopušten daljnji rad, a zborovođa postaje Fran Vanišek. U povodu otvaranja Sveučilišta u Zagrebu, 19. listopada 1874., okupili su se predstavnici pjevačkih društava «Danica» iz Siska, «Kolo» iz Zagreba, «Lira» iz Velike Gorice, «Slavuj» iz Petrinje, «Sokol» iz Gline, «Tamburica» iz Đurđevaca, «Zora» iz Karlovca, «Zvono» iz Križevaca i tom prigodom odlučili osnovati Pjevački savez, što je i učinjeno 17. svibnja 1875. godine. Prvo hrvatsko pjevačko društvo «Zora» bilo je prvi registrirani pjevački zbor u Hrvatskoj. «Zora» je bila toliko uspješna i slavna da je organizirala ukupni društveni i kulturni život Karlovca, a osobito velik gradski događaj bila proslava 25. obljetnice zbora, 1884. godine. Za tu je prigodu inženjer A. Kappner podigao golemo drveno zdanje koje je moglo primiti 3000 ljudi, Ante Kovačić posvetio je «Zori» himnu, a Ivan pl. Zajc osmislio je i dirigirao svečanim programom. Zbor je 1891. izveo najpopularnije dijelove Verdijeve Aide, a isključivo domaćim snagama izvedena je opereta Franza von Suppéa Penzionat. U razdoblju od 1885. do 1909., kad je predsjednik Društva bio Vilim Reiner, grad daruje zemljište i dana 27. studenog 1892. Društvo dobiva na dar zgradu za ostvarenje svojih programa, današnje Gradsko kazalište «Zorin dom». U to doba zborom je ravnao svestrani, dugogodišnji član Društva, pučki učitelj Gjuro Bach. Od 1904. zborovođa je Ivo Horvat, omiljen među mlađim članovima društva. Nova kazališna zgrada, to prekrasno zdanje, poticalo je polet i ambicije zoraša te se «Zora» upustila u zahtjevne glazbene projekte, kao što su Haydnovo «Stvaranje svijeta» (1913.) ili Schubertova Misa u Es-duru (1929.). «Zora» je bila neiscrpno vrelo talenata od kojih su neki postigli i europsku karijeru kao, primjerice operne pjevačice Leonia Brückl i Draginja Hauptfeld. Tu visoku umjetničku razinu nametnuo je David Meisl, dugogodišnji omiljeni «Zorin» dirigent. Pod njegovim vodstvom «Zora» je postigla najveći uspjeh i potvrdila svoju kvalitetu uspješnim gostovanjima na međunarodnim festivalima u Njemačkoj 1927. i na kraljevskom dvoru u Belgiji 1935. godine. Njezini su gosti i s njom nastupaju ugledni gudački kvarteti iz Praga, Londona i Beča. Godine 1941. «Zori» je zabranjen rad. Cijelih trideset sedam godina Karlovac je bio lišen njezina glazbenoga stvaralaštva. Samo su se malobrojni Karlovčani sa sjetom prisjećali što je nekad bila «Zora», a preostali članovi čuvali su svjedočanstva o tome i gajili nadu kako će se rad Društva obnoviti. Na poticaj Gradskoga kazališta «Zorin dom» i tadašnjega ravnatelja, profesora Ratka Pogačića, 1978. osnovan je Mješoviti pjevački zbor «Zora», no tek je 1990. zboru vraćeno njegovo izvorno ime – Prvo hrvatsko pjevačko društvo «Zora». Tijekom svojega ponovnoga rada «Zora» je priredila Karlovčanima brojne cjelovečernje koncerte, a u svojem radu njeguje podjednako sakralni i svjetovni glazbeni repertoar. Svake godine izvodi tradicionalni božićni i korizmeni koncert te koncert nazvan «Zora i gosti», a sudjeluje i na brojnim gradskim svečanostima te redovito nastupa na domaćim susretima pjevačkih zborova. Društvo je dosad imalo i niz gostovanja u inozemstvu (Italija, Austrija, Belgija, Poljska). Godine 1998. svečanim koncertom obilježena je 140. obljetnica utemeljenja i 20. obljetnica obnovljenoga rada, i to pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike. Umjetnički voditelji obnovljene «Zore» bili su: maestro Vjekoslav Šutej (1980.), Aleksandar Radivojević (1980. – 1986. i 1990. – 1998.), Dragan Sremec, Stjepan Novačić, Josip Perić i Nikola Bašić (1986. – 1990.), Dubravko Rukavina (1998./1999.) i maestro Tonči Bilić (1999. – 2006.). Od jeseni 2007. na mjestu umjetničkoga ravnatelja je Bojan Pogrmilović, pod čijim vodstvom Prvo hrvatsko pjevačko društvo «Zora» (okuplja 70 članova) ponosno slavi veliku 150. obljetnicu (1858. – 2008.) svojega postojanja u nadi da će svojim radom proživjeti još brojne blistave trenutke na čast svojega grada Karlovca i domovine Hrvatske. Irena Šegavić Čulig