800. OBLJETNICA KAPELE SV. MARTINA PUSTINJAKA U PODSUSEDU

Motiv: Kapela sv. Martina pustinjaka u Podsusedu Kapela sv. Martina u Podsusedu Kapela sv. Martina u Podsusedu podignuta je na stjenovitu terenu ponad potoka koji se sa zapadnih medvedničkih obronaka, sjeveroistočno od susedgradskog brežuljka, slijeva u rijeku Savu. Neposredno uz kapelicu postojale su dvije špilje u kojima je prema predaji boravio Martin pustinjak, u narodu radi kreposti prozvan svetim. Špilje su urušene radovima na obližnjem kamenolomu krajem 19. stoljeća i danas se naziru samo ostatci stijena uz kapelu. U povijesnim izvorima kapelica se prvi put spominje 1209. godine, no pretpostavlja se kako je nastala već u 10. stoljeću i jedan je od najstarijih sakralnih spomenika u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Od 1287. do 1345. godine pripadala je cistercitima. Prema opisu vizitatora iz 1677. godine bila je zidana, cijela nadsvođena, s trijemom i drvenim tornjem iznad ulaza. Godine 1749. spominje se oko kapele groblje. Godine 1845. uz južni zid prigrađena je kapelica sv. Valentina, oštećena u potresu 1880. i potpuno srušena 1899. godine. Iste godine rekonstruirana je i obnovljena kapela sv. Martina prema nacrtima Hektora pl. Eckhela, nadglednika obnove zagrebačke prvostolnice i suradnika Hermana Bolléa. Arhitekt Eckhel zamislio je slikovitu neogotičku crkvicu jednostavnoga zabatnog pročelja. U osi neogotičkoga kamenog portala mala je kamena rozeta, a ponad nje uzdiže se drveni zvonik na preslicu sa zvonom iz 17. stoljeća. Južni zid lađe rastvoren je kamenim prozorom šiljatog luka. Prema zamisli obnovitelja, kapela je postala primjerom cjelovitoga umjetničkog djela, skladne arhitekture, unutrašnje opreme koju karakterizira bogat ornamentalni zidni oslik te minuciozno izrađenih detalja. U povodu 800. obljetnice spomena u darovnici hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije, koja se čuva u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu, i nešto više od stotinu godina od neogotičke obnove, kapela je brižno restaurirana i zaštićena kao kulturno dobro 2008. godine. Irena Kraševac Sv. Martin pustinjak Podsusedski „Narodna predaja u Hrvatskoj govori o nekom pustinjaku Martinu koji da je imao kolibicu kraj Podsuseda nedaleko Zagreba te da su po njegovoj smrti ondje njemu na spomen sagradili kapelicu. Neki drže da je Martin pustinjak o kojem govori ta predaja istovjetan Martinu iz Istre. Za povijest Istre vrlo je važna zgoda o nekom kreposnom čovjeku Martinu koji je došao iz Istre u hrvatsku državu. O njemu imamo vijest u djelu Konstantina VII. Porfirogeneta iz 949. god. De administrando imperio. U tom djelu, pisanom grčki, car pripovijeda: ‘U dane vladara Trpimira, oca vladara Krešimira, došao je iz Franačke, koja je između Hrvatske i Venecije, neki muž po imenu Martin, veoma pobožan ali u građanskom odijelu. O njemu i Hrvati govore da je činio mnoga čudesa. Taj je pobožni čovjek bio nemoćan i osakaćenih nogu, tako da su ga četvorica nosila kuda je htio ići. I on je istim Hrvatima govorio neka do kraja života održavaju ono naređenje pape, a i sam se pomolio onom molitvom kao oni. Zato ni velike ni male lađe Hrvata ne odilaze ni protiv koga u rat, nego samo onda kad netko na njih navali.’ Riječ je o mirovnom ugovoru kojeg su prema istom piscu Hrvati svojedobno sklopili s papom Agatonom (678. – 681.) o tome da neće nikoga napadati, osim ako netko na njih navali. Prema Porfirogenetovu navodu Martinov dolazak spada u vrijeme kneza Trpimira II. (928. – 935.). Kako je tada granica hrvatske države prema Francima bila na rijeci Raši, pisac kaže da je pustinjak došao iz Franačke, ali iz dijela franačkog područja koje je između Hrvatske i Venecije, a to je Istra.“ (Navod preuzet iz Leksikona ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, uredio: Anđelko Badurina, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2000., str. 305)