UTEMELJENJE BJELOVARSKO-KRIŽEVAČKE BISKUPIJE

Motiv: Pročelje prvostolnice u Bjelovaru Grad Bjelovar sagrađen je zbog vojno-strateških razloga sredinom 18. stoljeća, tj. 1756., u doba Vojne granice, a o nastanku novoga grada na dva mjesta u svojem znamenitom djelu Annuae sive historia… 1748-1767. piše njegov suvremenik, zagrebački kanonik i povjesničar Baltazar Adam Krčelić. Uskoro na poziv vojne uprave u Bjelovar dolaze austrijski pijaristi, rodom Česi, braća Hubert i Ignacije Diviš, utemeljitelji bjelovarskog školstva. Svestrani pater Hubert postaje superior samostana, upravitelj škole, školski nadzornik za osnovne škole, kapelnik vojne glazbe, kroničar (dragocjena je njegovom rukom pisana Historia Parochiae et Domus Bellovariensis Anno M.DCC.LXI..., koja se i danas čuva u župnom uredu). H. Diviš je kanonski uveden u upravu novoosnovane župe 1772., koja se tada odcijepila od župe sv. Marije Magdalene u Kapeli. Umro je 1790. u 57. godini života, a 35 godina proveo je kao redovnik, od toga 30 godina u Bjelovaru. Pokopan je u kripti barokne kapele sv. Križa na starom bjelovarskom groblju sv. Andrije. Jedna od prvih vjerskih građevina u tek sagrađenom marijaterezijanskom gradu bila je župna crkva sv. Terezije. Kopanje temelja počelo je 10. travnja 1765. godine. Nova jednobrodna građevina pravokutnog tlocrta veličine 10 x 8 metara i s polukružnim svetištem te zvonikom raščlanjenim pilastrima s polukaplitelima i nišama, koji će postati glavna urbanistička vertikala ovoga graničarskoga grada, dovršena je 1771., o čemu svjedoči kronogram reljefno izveden na poleđini sekundarno upotrijebljene rimske nadgrobne stele iz 2. stoljeća, s mitološkim prizorom bijega Ifigenije s Tauride, ugrađene u lunetu glavnog portala. U Gradskom muzeju «Bjelovar» čuva se nacrt prizemlja i prvoga kata iz 18. stoljeća novoizgrađene Vojne crkve i samostana, njihovog prečasnog P.P. Pijarističkog kolegija. Mjerilo 24 bečka klaftra. Simon Ignaty Wagner, majstor-tesar carskog kraljevskog Varaždinskog Glavnog stožera Bellovar. Sat je na toranj ugrađen 1772., a te iste godine, na dan sv. Terezije, 15. listopada 1772., crkva je blagoslovljena. Istoga blagdana 1775. posvetio ju je zagrebački biskup Josip Galjuf. U lipnju 1772. počelo je kopanje temelja za dvije jednokatne bočne zgrade organski vezane uz novu crkvu – kolegij i školu (tzv. pijaristički sklop) – koje su dovršene dvije godine poslije. I crkva i bočne zgrade građene su u kasnobarokno-klasicističkom stilu i danas su spomenici kulture prve kategorije – u lijevom je krilu smješten državni arhiv, a u desnom župni ured. Bjelovar je tada bio sjedište Varaždinskoga generalata Vojne granice s Đurđevačkom i Križevačkom pukovnijom, koje su u strogom središtu grada 1777. i 1778. postavile četiri kipa koja je izradio nepoznati varaždinski majstor: sv. Terezije Avilske, sv. Ivana Nepomuka, sv. Jelene Križarice i sv. Jurja. Prvih pet oltarnih slika iz 18. stoljeća naslikao je nepoznati varaždinski slikar bez osobite umjetničke vrijednosti, ali sa mnogo efekata, kako svjedoči slikar Thomas Marzik kojemu su 1848. poslane na restauraciju u Beč, ali nikada nisu vraćene. A 1940., prema pisanju zagrebačkoga kanonika i prvog ravnatelja Dijecezanskog muzeja u Zagrebu Kamila Dočkala, župna crkva u Bjelovaru dala je prekrasnu jednu nesigniranu sliku biskupa u ornatu, koja će spadati među najljepše slike cijelog Dijecezanskog muzeja. Slika je rađena na dobrom talijanskom platnu, odaje talijanskog majstora, a potječe iz prve polovine 18. stoljeća, ako nije i starija. Slika se našla na tavanu župnoga dvora, nekoć pijarističkog samostana, pa bi ta slika mogla biti jedini ostatak od bjelovarskih Pijarista. Nakon potresa 1880., koji je oštetio crkvu, obnavljao ju je Hermann Bollé, projektant i restaurator zagrebačke katedrale. Godine 1888. crkvu je zajedno s osam pomagača oslikao zagrebački slikar I. Clausen. Tri oltara i pet oltarnih kipova s propovjedaonicom izradili su kipari I. Franz i D. Morlak, profesori Obrtne škole u Zagrebu. Godine 1901. postavljene su nove orgulje tvrtke Rieger s dva manuala i 12 registara. Sve oslikane prozore s prikazima sv. Petra i Pavla te sv. Ćirila i Metoda (prema predlošku H. Bolléa), kao i sv. Jurja i sv. Alojzija izradio je tvorničar Karl Gleyling iz Beča. U razdoblju Prvog svjetskog rata crkvi su oduzeta zvona, ostalo je samo malo zvono cinkuš iz 1772., a 1924. crkva je dobila tri nova zvona: zvono sv. Terezije, glas f, težine 930 kg, sv. Marije, glas as, težine 450 kg, i zvono sv. Josipa, glas c, teško 260 kg. Već spomenute 1888., 12. rujna, u svečanoj dvorani na prvome katu bjelovarske gradske vijećnice (danas zgrada Gradskog muzeja) pred mnoštvom domaćih i stranih političkih i crkvenih velikodostojnika đakovačko-srijemski biskup J. J. Strossmayer bio je izložen ukoru cara i kralja Franje Josipa I. (u hrvatskoj i europskoj povijesti ovaj je događaj poznat kao «bjelovarska afera»). Nakon toga nemilog događaja tadašnji zagrebački nadbiskup J. Mihalović i J. J. Strossmayer, zajedno sa senjskim biskupom Posilovićem i križevačkim grkokatoličkim biskupom Hranilovićem, vijećali su iza zatvorenih vrata na prvom katu zgrade župnog ureda nakon čega su sva trojica biskupa kočijom napustila Bjelovar ignorirajući carev poziv na svečani ručak. Kada je u Bjelovaru 19. i 20. lipnja 1935. održan Euharistijski kongres, u crkvi sv. Terezije misu je predvodio zagrebački nadbiskup, kardinal Alojzije Stepinac. U borbama za Bjelovar 29. rujna 1991. crkva je oštećena tenkovskim granatama. Misu za poginule u Domovinskom ratu u ovoj je crkvi održao nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić. U ovu crkvu povremeno dolazi i zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. Za vrijeme župnika Josipa Stipančevića (24. župnik ove župe od Huberta Diviša do danas) bulom Pape Benedikta XVI. uspostavljena je 5. prosinca 2009. Bjelovarsko-križevačka biskupija. Bjelovar postaje njezinim sjedištem, župna crkva sv. Terezije Avilske katedralom, a prvi biskup Vjekoslav Huzjak zaređen je 20. ožujka 2010. godine. Mladen Medar