HRVATSKO MODERNO SLIKARSTVO 2006. - IVAN PICELJ

IVAN PICELJ (1924.) Ivan Picelj (Okučani, 28. srpnja 1924.) nakon šest desetljeća djelovanja na hrvatskoj i inozemnoj likovnoj sceni emanira auru prekaljenog modernista u eri postpostmoderne kao jedan od najvećih borca za dostojanstvo i inventivnost geometrijske apstrakcije na ovim europskim prostorima. Umjetnik kojemu su poznate najskrivenije i najsuptilnije strategije umjetničkih diverzija moderne u svaku iduću, novu seriju svojih radova sve ove godine ugrađuje suvislu i smislenu teorijsko-filozofsko-poetološku dimenziju, oduzimajući svaki argument i najljućim protivnicima apstraktne geometrije, koji smatraju kako se u tom segmentu umjetničke prakse radi o tek inteligentno osmišljenoj igri geometrijskim tijelima i strukturama. Picelj je 1943. upisao studij na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, no prekida ga tijekom 1946. radi ideološkog razilaženja s dijelom profesorskog kadra oko odnosa prema važnosti apstraktne umjetnosti i forsiranja socrealizma kao glavnog stila. Važna faza u njegovu umjetničkom formiranju bilo je uređivanje paviljona jugoslavenskih izložbi s Richterom i Srnecom u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Beč, Hannover, Stockholm, Torino, Chicago). Jedan je od osnivača skupine slikara i arhitekata EXAT 51 (Eksperimentalni atelijer, 1951.) u Zagrebu te supotpisnik manifesta iz 1951. i 1953. kojima se skupina opredijelila za apstraktnu umjetnost. EXAT 51 ujedno se zalagao i za sintezu svih disciplina likovnoga stvaralaštva, širenje prostora umjetničke slobode te radikalan prekid s praksom socrealizma i tradicionalnim funkcijama likovnih umjetnosti. Prva izložba skupine EXAT 51 održana je 1952. u Piceljevu zagrebačkom stanu, koji mu do danas služi kao prostor za rad. Izložbe te skupine umjetnika između 1952. i 1953. u Parizu, Zagrebu i Beogradu bile su prve izložbe apstraktne umjetnosti u javnim prostorima u tadašnjoj Jugoslaviji i ostatku socijalističkog bloka. Svojim slikarskim, grafičkim i grafičko-tipografskim segmentom dizajnerskog opusa Picelj je na mlađe generacije hrvatskih umjetnika prenio postulate neokonstruktivizma, estetike Bauhausa, minimalizma i konceptualnih istraživanja, a također je, uz Almira Mavigniera i Božu Becka, jedan od glavnih utemeljitelja pokreta Novih tendencija – niza međunarodnih izložbi apstraktne umjetnosti u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti (1961. – 1973.). Godine 1959. izlagao je u pariškoj galeriji Denise René zajedno s Aleksandrom Srnecom i Vojinom Bakićem i od tada potječe dugogodišnja suradnja s tom znamenitom galerijom. Izlagao je (i još izlaže) na brojnim izložbama konstruktivističke i kinetičke umjetnosti diljem svijeta. Bio je dugogodišnji suradnik i dizajner Galerije, odnosno Muzeja suvremene umjetnosti, Klovićevih dvora te oblikovatelj knjiga i monografija. Djelo Kompozicija Tyma 3 pripada ranom razdoblju Piceljeva istraživanja apstrakcije, gdje svako djelo posjeduje vlastitu unutrašnju logiku i zakonitost rasporeda oblika na zadanu formatu, s posebnim naglaskom na, tzv. dinamičnu ravnotežu kompozicije slike. Tonski je registar u tom razdoblju Piceljeva stvaralaštva (1952. – 1960.) često zasićen i zatamnjen, čistih boja gotovo da i nema, skala se proteže od zasićenih nijansi smeđe, ljubičaste, plave i zelene boje do uravnoteživanja slike crnim i bijelim apstraktnim nepravilnim površinama. Želimir Koščević ističe kako takvom racionalnom analizom tonskog registra osnovnih boja i svođenjem oblika na geometrijske elemente Picelj razvija «specifični, apersonalni smjer geometrijske apstrakcije unutar suvremena hrvatskog slikarstva». Boje i oblici na slici govore sami za sebe, a na promatraču je da kao jedino estetsko iskustvo očitava isključivo njihove međuodnose u finoj ravnoteži iscrtanih oblika i tonskih nijansi. Tu Piceljevu prilično hermetičnu fazu danas prepoznajemo kao umjetnikov osebujan i specifičan prinos Maljevičevoj poetici o bespredmetnosti u umjetnosti, ali i sustavnu redukciju svega «slikarskog», onoga što nije imanentno samoj biti apstraktne estetike.