HRVATSKO MODERNO SLIKARSTVO 2009. - ORDAN PETLEVSKI

ORDAN PETLEVSKI (1930. – 1997.) Petlevski je slikar začudne imaginacije i osjećaja za materiju boje. Bio je vrstan crtač i grafičar te uspješan i kao ilustrator knjiga. Najpoznatiji je po organičkom slikarstvu izrazito bliskom poetici enformela. Rođen je u Prilepu, Makedonija, a diplomirao je 1955. na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Od 1955. do 1960. suradnik je Majstorske radionice Krste Hegedušića. Za njegovo konačno slikarsko formiranje bila su važna i dva boravka u Parizu potkraj pedesetih, odnosno početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Prvu fazu stvaralaštva Ordana Petlevskog, koja traje otprilike od 1954. do 1957., karakterizira slikarstvo stilizirane figuracije, a glavne teme u tom razdoblju su aktovi, likovi u interijerima ili eksterijerima i mrtve prirode. Nakon toga slijedi kratkotrajan period usporediv s nekim aspektima nadrealističke umjetnosti, da bi 1959. označila konačan iskorak u smjeru enformela. Petlevski međutim kreira enformel koji u sebi spaja apstraktno i figurativno; to je slikarstvo “organičke mikrofiguracije”, kako ga je u knjižici Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj nazvao kritičar Zdenko Rus. Kad je dostigao punu autorsku autentičnost, Petlevski nastavlja varirati svoje organičke oblike, podjednako oblikovno i koloristički. Ti su oblici lako prepoznatljivi premda uvijek različiti. Linijski uglavnom jasno definirani u odnosu na svjetliju pozadinu, u svojoj unutrašnjosti bujaju kolorističkim i gestualnim varijacijama. Nakupine boje i naglašene teksture stoga predstavljaju iznimno važne čimbenike u slikarstvu Ordana Petlevskog. Svoje najvažnije samostalne izložbe Petlevski je održao u Zagrebu, Beogradu, Skoplju, Sarajevu i Parizu, a sudjelovao je i na dvjestotinjak skupnih izložbi diljem svijeta. Dobitnik je i brojnih nagrada među kojima su i prva nagrada na 1. internacionalnom bijenalu mladih u Parizu (1959.), nagrada Švicarske za slikarstvo u Laussanei (1961.), prva nagrada za slikarstvo na 1. jugoslavenskom trijenalu likovnih umjetnosti u Beogradu (1961.), nagrada Grada Zagreba za slikarstvo (1962.), nagrada Matice hrvatske (1969.), prva nagrada na 1. bijenalu suvremene hrvatske grafike u Splitu (1974.) i nagrada “Vladimir Nazor” (1979.). Slikom Raslinje iz 1961. Petlevski je već dosegao svoj prepoznatljivi likovni izraz. Dvije heterogene nakupine organičkih opnastih formi nalaze se jedna ispod druge, a pozadina im je svjetlija, nedefinirana te prožeta povremenim tamnijim akcentima smještenim uglavnom uz same rubove slike. Svojim uvijajućim i bujajućim linijama, ali i naglašenim teksturama spomenute forme djeluju izrazito dinamično i nestalno. One kao da su u neprestanom kretanju, odnosno uzajamnom prelijevanju. Rastu i šire se, baš poput raslinja na škrtu stjenovitu tlu. Vanja Babić