600. OBLJETNICA ČUDESA SVETE KRVI ISUSOVE - LUDBREG

O ludbreškom događaju čudesne pretvorbe vina u krv Kristovu zna se samo na temelju predaje. Nema nikakvih pisanih dokumenata o mjestu, vremenu ili osobi koja bi se mogla vezati uz taj događaj. Prema predaji je jednom svećeniku, koji je prigodom držanja svete mise sumnjao u istinitost riječi pretvorbe, u kaležu provrela prava krv. Preplašen, brzo je završio misu i zazidao kalež s tekućinom. No na smrtnom času je odao tu dugo čuvanu tajnu i posudu s tekućinom dao na čuvanje crkvi Presvetog Trojstva. Čim se pročuo glas o čudesnom događaju, u Ludbreg su počeli dolaziti vjernici i zavjetovati se. Tako je nastalo jedinstveno proštenište u čast i slavu Isusa Krista, a njegova prolivena krv štovala se kao simbol ljudskog spasenja jer su se pred njom na zagovor događala, a i danas se prema kazivanjima događaju, brojna i neobjašnjiva izlječenja. Pouzdano se zna da su prva hodočašća počela najvjerojatnije u ranom 15. stoljeću pohodima ludbreškoj župnoj crkvi Presvetog Trojstva u kojoj je pohranjen kalež s čudotvornom krvlju. Iako o samom čudu i mjestu gdje se ono dogodilo nema nikakva spomena u povijesnim izvorima, pisane isprave nastale u 15. i 16. stoljeću jasno upućuju na važnost spomenutog događaja. Iz te najranije povijesti ludbreškog svetišta poznato je šest isprava, među kojima je najvažnija upravo šesta. Riječ je o buli pape Leona X. od 19. ožujka 1513. godine kojom je najviša crkvena vlast priznala i službeno utemeljila ludbreško proštenište. Time je javno odobreno štovanje relikvije s ciljem da vjernici učvršćuju svoju vjeru u Isusovu euharistijsku prisutnost i svim budućim naraštajima. Prema buli Leona X. relikvija se čuvala u župnoj crkvi i izlagala vjernicima na štovanje. Kako su od sredine 16. stoljeća postali sve češći turski prodori, u župnoj se spomenici navodi da je relikvija s pokaznicom prenesena na čuvanje u grad Gotalovec kod Zajezde odakle je vraćena nakon Bitke kod Kaniže 1587. godine i s prestankom opasnosti od turskih pljačkaških pohoda. To potvrđuje i Benedikt Vinković u kanonskoj vizitaciji 1615. godine kada je, kako se drži, iz sigurnosnih razloga relikvija vraćena u kapelicu gradskog dvorca. Odatle se svake godine četvrtkom uoči proštenja u procesiji nosila u župnu crkvu. Potreba i želja za podizanjem zavjetne kapele u čast krvi Isusove, po uzoru na kapelu Božjega groba u Jeruzalemu, ostvarena je tek 1993. godine kada su postavljeni njeni temelji za gradnju. Budući da se ove godine slavi 600. obljetnica euharistijskog čuda, tom su prigodom organizirana dva velika simpozija o ludbreškom čudu. Prvi je bio teološki simpozij organiziran u jesen 2010. godine u Varaždinu na kojem su vodeći hrvatski liturgičari, bibličari, dogmatski i fundamentalni teolozi raspravljali o teologiji štovanja Isusove krvi, simbolici krvi i pučkoj pobožnosti. Drugi je događaj bio povijesni simpozij održan u ožujku 2011. godine u Ludbregu kada su povjesničari znanstveno govorili o štovanju predragocjene Isusove krvi u tom mjestu. Osim toga, u godini proslave čuda intenzivirana su i hodočašća u ovo proštenište, a pripremaju se i posebne kateheze o euharistiji. Obilježavanje jubileja ludbreškog čuda događaj je iznimno važan za Crkvu, ali i za cijelu Hrvatsku, jer se o tome daleke 1739. godine izjasnio i Hrvatski sabor. Od crkvenih vlasti i Hrvatske biskupske konferencije očekuje se da u godini ove velike obljetnice ovo proštenište proglase nacionalnim prošteništem prigodom održavanja Metropolitanskoga euharistijskoga kongresa u jesen 2011. (Korišteni dijelovi teksta iz neobjavljene brošure Darovi Svete Krvi Stjepka Stjepića i ulomci teksta preč. Josipa Đurkana.)