DAN DRŽAVNOSTI 2011. - RAS

Ove se godine navršava dvadeset godina od dana kad je, 25. lipnja 1991., Hrvatski sabor donio odluku o razdruživanju Hrvatske od ostalih republika Jugoslavije. Na spomen toga povijesnog datuma, kad se Hrvatska nakon devet stoljeća vratila sebi, Hrvatska pošta izdaje prigodnu marku s privjeskom. Autor marke je dizajner Dean Roksandić, a motiv je identitetski i identifikacijski: grb, zastava. U žaru nove slobode povijesno hrvatsko znakovlje redizajnirano je u političke svrhe. Trobojnica i šahovnica, kojima elementarnost smjesta denotira plemenitu heraldičku drevnost, postale su pričljivije – trobojnica zapečaćena grbom kako bi se razlikovala od europskih srodnica, a šahovnica okrunjena pokrajinskim simbolima kako bi afirmirala teze regionalizma. Bez obzira na to što oko likovnog ishoda tog redizajna nije postignut konsenzus, grb i zastava znakovi su postojanja i ponosa, služe na čast i časti su namijenjeni. Dizajner Dean Roksandić kadrirao ih je „iznutra“, učinivši njihovu vlastitu mjeru beskrajnom. Ujedno je okrenuo smjer plohe u dubinu, ugradivši vjetar, lelujanje, dinamiku, misao o slobodi. Država, domovina, postojbina, očevina, djedovina, zemlja, zavičaj: sve te riječi u užem ili širem smislu odnose se na isti komad tla pod nogama, na zemljopis koji se s poviješću mijenjao, ali je ondje, gdje mu se obrisi pretapaju s dušom, ostajao isti. „Ja domovinu imam, tek u srcu nosim sva brda joj i dol“; „plava, plava postojbina“; „stare slave djedovina“; „to je tvoja zemlja“; i tako dalje od pjesme do pjesme, od stiha do stiha. „Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim“; „sunce tuđeg neba“; „a tuđincu, siromaku još je veći mrak u mraku“ – cijela jedna književnost opominjala je na bitnu vezu između čovjeka i njegova ishodišta. Ono o čemu međutim poezija najmanje pjeva jest prvi od navedenih pojmova. Država. Vjerojatno zato što je taj pojam najmanje vezan uz emocije, a najviše uz razumske kategorije. Domovina postoji i kad nema države; ona se, pjesma kaže, može spremiti u srce. Dom opstaje i pod tuđom vlašću. Država pak jamči domovima da vladaju sami sobom – bez obzira na kojoj bi vrijednosnoj razini bili sposobni to činiti. Država je svojevrsna jamčevina domovini. Osnovna razlika između države i domovine jest u ovome: doživljaj domovine jest subjektivan; ona je impregnirana osjećajima, njezine su granice u baštini, u sjećanju, u mašti, u „nejasnoći što je sunce od jasnoće“. Država je pak pitanje jasnoće u svemu. Osobito u kolektivnim obvezama i pravima pojedinaca. Država je pitanje morala prije svega. Na dan kada ta naša država navršava dvadeset godina, veselit ćemo se zastavama i lijepit ćemo marke. Ali ćemo se i toga dana, i svih dana, upitati jesmo li državom dostojno zaštitili domovinu i jesmo li svoje znakove počastili kao što oni nama čine čast. Ako odgovor bude potvrdan, zaslužili smo Dan državnosti. Željka Čorak