RUĐER BOŠKOVIĆ (ZAJEDNIČKO IZDANJE S POŠTOM VATIKAN)

Hrvatska pošta izdala je ovu prigodnu poštansku marku kao zajedničko izdanje s Vatikanskom poštanskom upravom. Motiv: lik Ruđera Boškovića (Portret je izradio slikar R. E. Pine prilikom Boškovićeva posjeta Londonu. Slika se nalazi u samostanu Male braće u Dubrovniku.) i crtež rekonstrukcije kupole crkve sv. Petra u Vatikanu. Josip Ruđer Bošković, hrvatski znanstvenik – fizičar, matematičar, astronom, geodet, inženjer – pjesnik, filozof i diplomat, rođen je u Dubrovniku 18. svibnja 1711. godine, a umro je od upale pluća u Milanu 13. veljače 1787. godine. Ondje je pokopan u crkvi Santa Maria Podone. Ubraja se među najistaknutije svjetske znanstvenike svog vremena. Na stranicama knjige Ruđera Boškovića Theoria philosophiae naturalis, koja je prvi put bila objavljena u Beču 1758. godine, začinje se duh europskog i hrvatskog novovjekovlja. U životnom djelu ovog Dubrovčanina, koji je inače radio u Rimu i Milanu te bio slavljen u Parizu i Londonu, prvi je put izložena revolucionarna ideja o interakciji vidljivog i nevidljivog svijeta. Kombinirajući Newtonove i Leibnizove postavke Ruđer Bošković uspio je matematičkim izračunima dokazati kako na razini materije postoje nevidljive čestice koje uz pomoć sila privlačenja i odbijanja oslobađaju veliku i inače teško ukrotivu energiju. Ruđer Bošković tako je prvi „raspukao“ opnu molekula i atoma te pred ljudskim okom rastvorio do tada nevidljive svjetove. Iako su njegove teorije bile cijenjene već u vrijeme kad su postavljene, one su svoju pravu vrijednost dobile tek danas. Bošković je naime anticipirao ideje koje su u njegovo doba bile preuranjene. Rodio se u obitelji dubrovačkih građana, a nakon završetka školovanja na dubrovačkom jezuitskom kolegiju otišao je na studij u Rim. Već u dobi od dvadeset i pet godina počeo je objavljivati znanstvene rasprave iz matematike, astronomije i fizike. Poznat je i kao istraživač praktičnih problema u građevinarstvu, pa je tako jednom prigodom uspješno otklonio problem pukotina u crkvi svetog Petra u Rimu. U rodni grad nije često navraćao. Bošković je i autor čitavog niza književnih djela. On je 1760. godine dovršio latinski ep O pomrčinama Sunca i Mjeseca, napisao je iznimno kvalitetni i mnogo čitan Dnevnik s putovanja od Carigrada do Poljske, a u jednoj poslanici iz 1779. godine ovaj nekadašnji jezuit pozdravio je nezavisnost američkog naroda. Neko je vrijeme bio obuzet idejom odlaska u Novi svijet, ali na koncu na Zapad nije putovao dalje od Londona. Legendarne su anegdote o njegovim boravcima u Parizu i Londonu te o susretima s tamošnjim znanstvenicima. Bio je tvorac bogatog ali slabo sačuvanog epistolara koji se sastoji od političkih i diplomatskih pisama, ali i intimnog dopisivanja sa sestrom Anicom. U tom epistolaru sačuvano je mnogo toplih i vrlo oštroumnih zapisa matematičarove sestre. Toj je sestri Ruđer Bošković 1758. godine u Veneciji objavio jedan Razgovor pastirski. Sasvim originalna teorija ovog Dubrovčanina o interakciji atoma začetak je moderne nuklearne fizike, ali i sasvim novih pogleda na čovjekov položaj na Zemlji i njegovu sudbinu u svemiru. Ideja da svemirski sklop ima analogije u svakoj zemaljskoj molekuli, ideja da su djelići atoma povezani nevidljivim silama koje se mogu „okovati“ matematičkim formulama bitno je nadišla dotadašnju Newtonovu mehanicističku fiziku. Svemir, ali i ljudska duša su se nakon Boškovića lakše doživljavali kao u sebi dovoljni mehanizmi, kao zasebni sustavi materije koja se pokreće bez izravnoga božanskog uplitanja. Nije zato nelogično što su ga odabrali za upravitelja slavne zvjezdarnice u Breri, ali je isto tako logično što su ga u tom poslu onemogućavali. Zbog tih sukoba pogoršalo mu se i zdravstveno stanje pa se povukao u mirni talijanski gradić Bassano, gdje je završio pet svezaka svog remek-djela o optici. Umro je u Milanu, a jedini Boškovićev ostatak u rodnom gradu je njegovo srce ugrađeno u zid dubrovačke katedrale. Ruđer Bošković pogledao je svijetu duboko u nutrinu, pogledao ga je ondje gdje je njegova tajna do tada bila potpuno nevidljiva. U vrijeme Ruđera Boškovića konstruirane su prve zračne letjelice, vinuli su se pod oblake prvi baloni. Tajna se više nije nalazila na nebu. Sada je bilo lakše da ljudi novovjekovlja radikalno zavire u čovjekovu osjećajnost, da počnu prekopavati njegovu iracionalnu i snovitu prirodu. Slobodan Prosperov Novak