SVJETIONICI 2010. - TAJER RAS

Tajer Svjetionik Tajer sagrađen je na većoj od dviju Tajerskih sestrica, otočića nedaleko od klifova Grpašćak. Do svjetionika se od 15 nautičkih milja udaljenog Zadra plovi kroz labirint otoka, otočića i hridi. Posljednja barijera je uzak pomorski prolaz, Proversa mala, sjeverno od Tajerskih sestrica. Već se odatle uočava neobična metalna, crveno-bijela kula svjetionika Tajer. Ploveći onamo iz drugog smjera, uz klifove Parka prirode «Telašćica», noću se svjetlo Tajera iščekuje kao navještenje obližnjeg zakloništa, u duboku i sigurnu zaljevu. Tajer i Tajerske sestrice na sjeveru i istoku graniče s Nacionalnim parkom «Kornati», ali pripadaju Parku prirode «Telašćica». Svjetionik je sagrađen 1876. na Sestrici veloj. Velebna kamena zgrada dominira malom otočnom zaravni, gdje je tada iskrčena gusta borova šuma. U usporedbi s ostalim jadranskim svjetionicima, svjetioničarska zgrada je neobičnim kamenim mostom s visokim lukovima spojena s izbočenom metalnom kulom. Zgrada je prostrana katnica s potkrovljem ukupne površine petstotinjak četvornih metara. Most je u konačnici dobio nadgrađe, s uskim i duguljastim prozorima. Čelična kula visoka je 47 metara. Prepoznatljive crveno-bijele pruge kule Tajera ne mijenjaju se već desetljećima, zbog čega je svjetionik postao turističkim simbolom okolnog arhipelaga. Okretni svjetlosni uređaj danas je automatiziran, a energetske potrebe osigurane su solarnim panelima i pretvaračima. Pokraj svjetionika je i stara cisterna koja je i danas u funkciji. Pomoćni objekt, nekadašnja agregatnica, danas služi svjetioničarima kao radionica. Strateška pozicija i gustoća nautičkog prometa u okruženju tijekom turističke sezone razlozi su zbog kojih su na Tajeru i danas svjetioničari, premda je rad svjetla u potpunosti automatiziran te se prati i daljinskim nadzorom. No, na Tajerskim sestricama je i mala meteorološka stanica, čije podatke svjetioničari redovito očitavaju i radiostanicom javljaju Državnom hidrometeorološkom zavodu. Uređeni pristan na Sestrici veloj je sa sjeverne strane, u privjetrini. Kamenu rivu je također sagradila Austro-Ugarska. U nadsvođeno spremište se prema potrebi dizalicom iz mora vadi i sklanja barka svjetioničara. Od pristana do svjetionika stiže se za desetak minuta hoda kroz stoljetnu crnogoričnu šumu. Svjetioničarsku zgradu okružuju prostrane kamene terase s kojih se pruža atraktivan pogled sve do visova Dinarskoga gorja. U smjeru zapada klifovi su Telašćice, a južni horizont je pusta morska pučina. Gusta borova šuma koja prekriva veći dio otoka Sestrica vela je i ornitološki rezervat. Ondje se više mjeseci zadržavaju ptice selice prije leta u južne krajeve, možda privučene i neobičnim svjetioničarskim zdanjem u polusjeni stoljetne crnogorice, dok svijetli u vječnost, snubeći more, klifove i zalazeće sunce.