USKRS 2010.

Motiv: „Krist Kralj“, Ivo Dulčić, 1957., tempera na kartonu Skicom Ive Dulčića za golemu fresku uskrsloga Krista u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu Hrvatska pošta ove godine obilježava najveći kršćanski blagdan. To je blagdan koji svemu daje smisao: ne samo zato što patnji obećava kraj, a podnesenoj nepravdi zadovoljštinu nego zato što dovodi u pitanje pojam ograničenog i konačnog. Beskonačnost je njegov smisao, beskonačnost u kojoj ovostrani uzroci susreću svoje neumitne onostrane posljedice. Nije to blagdan lakih obećanja. On uključuje smrt i sud, ali podsjeća na milost i ljubav. Upravo u vrijeme nastanka ovoga Dulčićeva djela filozofija egzistencijalizma bavila se ostvarenjem beskonačnog u ovostranom hipu. Stil informela, rastvarajući tvar na čestice, bio je neka vrsta vizualnog, prostornog pandana takvu doživljaju vremena. Ivo Dulčić sigurno je najvažniji predstavnik toga stila u hrvatskom slikarstvu. Svaka čestica njegove slikarske tvari kao da živi oslobođeno, svaka gesta kao da vrti svjetove. Vrhunac svoga djela ostvario je vjerojatno u ciklusu vitraja u franjevačkoj crkvi na zagrebačkom Kaptolu. I ova njegova freska u splitskoj crkvi Gospe od Zdravlja, iz 1959., nosi vidljiva obilježja svoga vremena. To je kompozicija do kraja subjektivne prostornosti, gdje se dubina nastoji sastati s visinom osvajajući je plohom; gdje je lik Krista, obezmjereno golem prema svemu što ga okružuje, a osobito prema čovječanstvu dolje duboko, asimetrično izlomljen da bi tim lomovima dosegnuo vrhunac izražajnosti. Ta masa čovječanstva u dubini ostvarena je nizom točkica, mravastim oblicima koji se zbrajaju u neko kolektivno biće, u ono «mi» koje je stajaći subjekt informelnoga pjesništva. Protuteža tom zemaljskom mravinjaku modar je nebeski prostor u kojemu veliki, trajniji znakovi, znakovi evanđelista i likovi zviježđa, u međuzoni prema nevidljivu boravištu Božjem, predstavljaju višu fazu rukopisa i pisma. Krist je tako golem, a čovječanstvo tako razmrvljeno jer je osnovni sadržaj slike zbrajanje. Sve se zbraja u Kristu. Ni najmanja pojedinost svijeta nije iz njega izostala. Sve on vodi na nebo, na onu stranu, jer je platio cijenu u koju je baš sve uračunao. Ta golema intuicija Ive Dulčića iskazana je krajnjom jasnoćom, bez potrebe da opisno objašnjava. U tome je smisao slike, povlastica nepismenih: njihova je Biblija munjevita. I tako ovoga godišta s Dulčićem i mi krećemo u dublje razumijevanje. Željka Čorak