ZNAMENITI HRVATI 2007. - ANDRIJA MOHOROVIČIĆ

ANDRIJA MOHOROVIČIĆ (1857. – 1936.) Andrija Mohorovičić rođen je u Voloskom kraj Opatije. Studij matematike i fizike u Pragu upisao je 1875. godine. Nakon završetka studija predavao je na gimnazijama u Zagrebu i Osijeku te na Nautičkoj školi u Bakru. Godine 1892. postaje upraviteljem Meteorološkog opservatorija na Griču. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebačkom Sveučilištu 1893. godine, a 1910. godine postaje naslovnim izvanrednim sveučilišnim profesorom, a na Mudroslovnom fakultetu predaje kolegije s područja geofizike i astronomije. Godine 1893. postaje dopisni, a 1898. godine pravi član JAZU. Umirovljen je 1921. godine. Na početku svojega znanstvenog rada Andrija Mohorovičić bavi se meteorologijom. Svoj rad je usmjerio na tri područja – znanstveno tumačenje pojedinih meteoroloških pojava, vođenje čitave meteorološke službe tadašnje Hrvatske i Slavonije te proširivanje aktivnosti opservatorija i na ostala područja geofizike, posebno na seizmologiju. Od meteoroloških se radova posebno ističu oni o opažanju oblaka, o tornadu kod Novske i Čazme te o klimi Zagreba. Nakon prijelaza 19. u 20. stoljeće Mohorovičićev znanstveni interes okreće se jedino problemima seizmologije, u kojoj stječe svjetsku slavu. Analizom potresa u Pokupskom koji se dogodio 8. listopada 1909. godine Mohorovičić je posebno unaprijedio spoznaje o mehanizmu rasprostiranja valova bližih potresa kroz Zemlju. Tom prilikom prvi je u svijetu na osnovi analize seizmograma utvrdio plohu diskontinuiteta brzina potresnih valova koja odjeljuje koru od plašta Zemlje. Njemu u čast ta je ploha nazvana Mohorovičićevim diskontinuitetom, a njezino je postojanje potvrđeno na čitavoj Zemlji. Ovo otkriće je bez sumnje najvažnija znanstvena spoznaja ikada objavljena u jednom hrvatskom časopisu. U postupku otkrivanja diskontinuiteta Mohorovičić je pretpostavio da brzina valova potresa u Zemljinoj kori postupno raste kako valovi zalaze u sve veću dubinu. Tu je pretpostavku izrazio eksponencijalnom funkcijom koja je nazvana Mohorovičićevim zakonom, a primjenjuje se i danas. Mohorovičić je zagrebačku seizmološku postaju početkom 20. stoljeća opremio najmodernijim seizmografima, čime ju je doveo na razinu najbolje opremljenih opservatorija u svijetu. Nabavkom preciznih opservatorijskih satova u Hrvatskoj je uspostavio i službu točnog vremena. Opća je odlika djela Andrije Mohorovičića kritičnost u radu. Volio je spajati opažanja s teorijom, ali nikada nije teoriju pretpostavljao motrenju. Njegove misli i ideje bile su istinski vizionarske i došle su do izražaja tek mnogo godina poslije (djelovanje potresa na zgrade, iskorištavanje energije bure, modeli Zemlje i atmosfere, duboki potresi, obrana od tuče...). Godine 1970. njemu u čast nazvan je i krater polumjera 77 km na tamnoj strani Mjeseca, a 1996. godine i asteroid br. 8422. U najnovije vrijeme njegovim se imenom naziva i diskontinuitet između kore i plašta na Marsu. Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu također nosi njegovo ime, kao i gimnazija u Rijeci, osnovna škola u Matuljima te nekoliko ulica u hrvatskim gradovima, a na rektorskom lancu Sveučilišta u Zagrebu nalazi se i medaljon s Mohorovičićevim likom. Andrija Mohorovičić spada među najznamenitije hrvatske znanstvenike svih vremena, a svjetski ga geofizičari bez dvojbe uvrštavaju među istaknute velikane seizmologije 20. stoljeća. Marijan Herak