ZNAMENITI HRVATI 2009. - JURAJ HABDELIĆ

JURAJ HABDELIĆ (1609. – 1678.) Juraj Habdelić rođen je u Starom Čiču u obitelji turopoljskih sitnih plemića u travnju 1609. godine. Bio je književnik i leksikograf. Gimnaziju je najvjerojatnije pohađao kod isusovaca u Zagrebu. Školovanje je nastavio u Beču, gdje je 1630. stupio u isusovački red. Nakon dvogodišnjeg novicijata u Leobenu apsolvirao je studij filozofije u Grazu (1632. – 1635.), a zatim je radio kao nastavnik u isusovačkim gimnazijama u Rijeci, Varaždinu i Zagrebu. Studij teologije završio je u slovačkoj Trnavi (1639. – 1643.), nakon čega je predavao na isusovačkim kolegijima u Varaždinu i Trnavi, gdje je stekao doktorat iz filozofije. Poslije obnašanja dužnosti rektora Isusovačkog kolegija u Varaždinu (1649. – 1652.) otišao je u Zagreb, gdje je također u dva navrata bio rektor tamošnjeg Isusovačkog kolegija (1654. – 1657. te 1663. – 1666.), propovjednik u župnoj crkvi sv. Marka, a obavljao je i druge crkvene, svećeničke i nastavničke dužnosti. Zaslužan je za podizanje zagrebačke isusovačke gimnazije na stupanj akademije 1669. godine. Umro je u Zagrebu 27. studenog 1678. godine. Od početaka hrvatske književne historiografije (I. Kukuljević) do danas Habdelić se smatra najvažnijih hrvatskim piscem 17. stoljeća na kajkavskom narječju. Dvije knjige nabožne proze, Zrcalo marijansko (Graz, 1662.) i Prvi oca našega Adama greh (Graz, 1674.), njegova su glavna književna djela. Zrcalo marijansko podijeljeno je u sedam dijelova; svaki dio tematizira neku ljudsku vrlinu ili stanje (svetost, razum i pamet, materijalno bogatstvo, tjelesno zdravlje, ljepotu, jakost, dobar glas) prikazujući ih najprije kao mogući izvor grijeha oholosti, čemu se zatim kao protuteža i uzor skromnosti suprotstavljaju primjeri iz života Djevice Marije. Dvostruko opsežnije djelo, Prvi oca našega Adama greh (1181 str.), podijeljeno je u tri nejednaka dijela. U prvom se prikazuje početak biblijske povijesti do istočnoga grijeha. Motiv stvaranja Eve iz Adamova rebra povod je Habdeliću za podužu raspravu o odnosu muškarca i žene u braku. Drugim dijelom počinje tema propasti ljudskoga karaktera zbog Adamova grijeha („nature človečje porušenje“). Tu se nalazi opis Seljačke bune iz 1573., utemeljen na povijesnom djelu N. Istvánffyja, s glasovitim Habdelićevim izmišljenim govorom Matije Gupca pred odlučujuću bitku. U trećem se dijelu, gotovo peterostruko dužem od prva dva, posvećuje podjednak prostor svakom od sedam smrtnih grijeha. Sadržajno je možda najzanimljiviji prvi dio o oholosti („gizdosti“); u njemu se Habdelić oprezno osvrće na suvremenu Zrinsko-frankopansku urotu, šiba uljepšavanje ljudske vanjštine („cifranje tela“), oholost učenih ljudi, pa i svećenstva. Svoj je svećenički stalež kritizirao zbog duhovne lijenosti i u posljednjem dijelu knjige, no ti su pasusi, kako ih ne bi razumjeli oni manje učeni, pisani latinskim jezikom. Obje Habdelićeve knjige imaju slične kompozicijske, sadržajne i stilske osobitosti. Podijeljene su na numerirane glavne dijelove („strane“ u Habdelićevoj nomenklaturi), poglavlja („del“) i članke („kotrig“). Najveći dio sadržaja (prema procjenama nekih književnih povjesničara čak devet desetina) preuzet je iz literature, uglavnom iz Biblije te iz srednjovjekovnih i suvremenih teoloških pisaca. No i u preostalom, izvorno Habdelićevu tekstu, posebice u Prvom oca našega Adama grehu, nalazi se mnogo podataka o onodobnoj kulturi življenja: o stanovanju, odijevanju, kuhinji, narodnim običajima. Književni su povjesničari posebno cijenili Habdelićev stil: njegovu razvedenu hipotaksu, baroknu metaforiku, humorističan ton. Društvena je funkcija Habdelićeve proze moralno-odgojna; njegove knjige pružaju obilje primjera („pelda“) koji su se mogli uklopiti u propovijedi. Habdelićev Dikcionar prvo je leksikografsko djelo u kajkavskoj književnosti. Ono sadrži oko dvanaest tisuća riječi i fraza prevedenih na latinski jezik. Taj je rječnik bio namijenjen gimnazijalcima u sjevernoj Hrvatskoj, a poslužio je kao građa za Gazophylacium, vrlo ambiciozno leksikografsko djelo Habdelićeva suvremenika Ivana Belostenca (objavljeno posthumno tek 1740.). Zanimljivo je da je strogi moralist Habdelić u Dikcionar uvrstio nazive za čak četrdeset i jednu sortu vina. Davor Dukić