ZNAMENITI HRVATI 2009. - LJUDEVIT GAJ

LJUDEVIT GAJ (1809. – 1872.) Ljudevit Gaj – političar, jezikoslovac, književnik i novinar – središnja je ličnost Hrvatskoga narodnog preporoda i lider ilirskog pokreta. Rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini od majke Julijane (rođ. Schmidt) i ljekarnika Ivana Gaja. Osnovnu školu završio je u zavičaju, gimnaziju u Karlovcu, a filozofiju i pravo studirao je Beču, Grazu i Pešti, a doktorirao je u Leipzigu 1834. godine. Umro je u Zagrebu, 20. travnja 1872. godine. U ranoj mladosti pisao je pjesme na njemačkom i hrvatskom, a 1826. u Karlovcu je objavio knjižicu Die Schlösser bei Krapina. Tijekom studija oduševio se panslavizmom, pa će se s tih pozicija, a pred opasnostima germanizacije i mađarizacije, kulturno i politički angažirati. U Budimu je 1830. objavio Kratku osnovu horvatsko-slavenskoga pravopisanja u kojoj je iznio prijedlog pravopisne reforme hrvatskog jezika; potom traži dozvolu da pokrene novine na hrvatskom jeziku te piše pjesmu „Horvatov sloga i sjedinjenje“, u kojoj traga za ideološkim okvirom svoga preporodnoga, u osnovi velikohrvatskog programa. Prema uzoru na Pavla R. Vitezovića i Čehe Gaj je svojom Kratkom osnovom pravopisno objedinio hrvatski jezik i stekao ugled među svojim suvremenicima. A kad mu je uspjelo dobiti dozvolu da izdaje vlastite novine, pokazujući zavidne organizatorske sposobnosti, zanos i energiju, ubrzo se nametnuo kao središnja ličnost koja je uživala potporu ne samo među pripadnicima mlade građanske klase nego i među plemićima, u prvom redu grofa Janka Draškovića. Gajeve „Novine horvatske, slavonske i dalmatinske“ s književnim prilogom „Danica“ 1835. izlaze na kajkavskome i na starom pravopisu, a od 1836. na štokavskome i novom pravopisu te pod ilirskim imenom. Hrvatsko ime u tom je trenutku bilo regionalno obojeno, a pod politički naizgled benignim ilirskim imenom za sve južne Slavene Gaj je mobilizirao suradnike i izvan tadašnjih administrativnih granica hrvatskih krajeva. Time je jedan moderni medij, za koji je osnovao i vlastitu tiskaru, preko jedinstvenoga jezika i pravopisa iskoristio za nacionalno objedinjavanje. Kad je 1843. ilirsko ime zabranjeno, preporodni pokret tekao je pod hrvatskim, sada modernim nacionalnim imenom. Gajeva pjesma „Horvatov sloga i sjedinjenje“, poznatija po prvome stihu Još Horvatska ni propala, bila je himna ilirskog pokreta za koju je napjev skladao Ferdo Livadić. Općepoznatom postala je nakon što je tiskana i javno izvedena 1835. nakon čega je stekla brojne nasljedovatelje te postala uzorom budnica i davorija koje su ispunjavale atmosferu preporoda, a poslije je bila nezaobilazna u duhu razvijanja i poticanja hrvatske nacionalne svijesti. Nakon ilirskog pokreta, a osobito nakon nekoliko političkih afera koje su ga ozbiljno kompromitirale, Gajev je utjecaj opao, a njegove novine postaju službenim listom (sve do danas). Vinko Brešić