ZNAMENITI HRVATI 2010. - IVAN MATETIĆ RONJGOV

IVAN MATETIĆ RONJGOV Hrvatski skladatelj, melograf i glazbeni pedagog Ivan Matetić Ronjgov rođen je 10. travnja 1880. u zaseoku Ronjgi (općina Viškovo), prema kojem je i dobio poznati dodatak prezimenu. Učiteljsku školu završio je u Kopru, gdje stječe prva glazbena znanja, a nakon formalnog školovanja od 1899. do 1912. djeluje kao učitelj u mnogim istarskim mjestima te do 1919. u Opatiji. Iako već vješt u kompoziciji i vođenju zborova, tek u zrelim godinama stječe stručnu naobrazbu na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, gdje diplomira 1922. kod Franje Dugana st. Nakon tri godine provedene na sušačkoj gimnaziji u statusu nastavnika pjevanja 1925. vraća se u Zagreb i postaje tajnikom Muzičke akademije. Od 1938., kad odlazi u mirovinu, do 1945. živi u Beogradu, no poslije oslobođenja vraća se prvo u Zagreb, a 1946. u svoju Rijeku. Ondje je kraće vrijeme honorarni nastavnik na muzičkoj školi, koja danas nosi njegovo ime. Iako već u visokoj životnoj dobi, često obilazi istarsko, primorsko i bodulsko selo, zapisuje, sluša i osluškuje, proučava i marljivo komponira. Nakon kratke i teške bolesti umire u bolnici u Lovranu 27. lipnja 1960. godine. Ivan Matetić posvetio je četvrt stoljeća intenzivnom skupljanju, bilježenju te proučavanju istarsko-primorske narodne glazbe. Specifična po svojoj različitosti od umjetničke tradicije te od poznatih tonalitetnih temperiranih i netemperiranih sustava, istarsko-primorska narodna glazba temelji se na sebi svojstvenom polutonskom sustavu koji je upravo Matetić prvi teorijski opisao, analizirao te zabilježio pod imenom «istarske ljestvice». Godine 1925. u časopisu Sv. Cecilija objavio je radove «O istarskoj ljestvici» i «O bilježenju istarskih popijevki» te godinu dana poslije raspravu «Još o bilježenju istarskih popijevki», u kojima je postavio tezu o dva osnovna tipa istarskih narodnih melodija i predložio dvije moguće harmonizacije istarske ljestvice. No melografsko i etnomuzikološko djelovanje pomoglo mu je, osim da očuva narodnu glazbenu baštinu, i pri njegovu drugom cilju, odnosno u inkorporaciji narodnog melosa u korpus umjetničke glazbe bilo citirajući i obrađujući je bilo skladajući na temelju proizašla polutonskog sustava. Kao skladatelj Matetić se široj javnosti predstavio tek 1933. u 53. godini života prvom velikom kompozicijom Ćaće moj za mješoviti zbor. Uz brojna, relativno kraća djela za različite vokalne sastave, no pretežito za mješoviti zbor, treba istaknuti sljedeća velika djela: Galijotova pesan (1940. – tekst: Vladimir Nazor), Malo mantinjade v Rike na palade (1951. – narodni tekst), Mantinjada domaćemu kraju (1954. – tekst: Daša Kabalin), Naš kanat je lip (1956. – tekst: Ljubo Brgić) i Na mamin grobak (1959. – vlastiti tekst). Nina Čalopek