PUMed – BRODOVI MEDITERANA

Bracera
 
Bracera je jedan od najkarakterističnijih obalnih jedrenjaka hrvatske obale Jadrana, a jednojarbolna bracera s oglavnim jedrom iz 19. stoljeća najistaknutija je i najpoznatija među njima. Čini se da je ova čvrsta i vrlo pokretljiva brodica nastala kao rezultat još liburnskog tradicijskog oblikovnog rješenja. Liburni su, naime, bili vjekovni vrsni pomorci i brodograditelji. Njihova su oblikovna rješenja usvojili i praktični Rimljani, a milenijima poslije i Amerikanci.
Brodica je imala široku primjenu, jer je bila napose prikladna za trgovinu i opću komunikaciju među brojnim otocima Jadrana, kao i između njegovih susjednih obala. Bracerama se prevozilo vino, maslinovo ulje i drugi poljoprivredni proizvodi, također ljudi i stoka, a koristile su se i u ribarenju, kao i za vađenje spužvi i pijeska na cijeloj obali. Imale su pogon na vesla i jedra, vjekovni temeljni i izvorni pogon barki.
Pretpostavlja se da naziv bracera potječe od riječi Brazza, povijesnog imena otoka Brača, iz razdoblja dominacije venecijanske republike sv. Marka. Usto, doima se da je bracera i bolje odgovarala složenim zahtjevima okoliša, a stanovnici istočne obale Jadrana radije su gradili manje i jeftinije bracere nego skuplje trabakule i pelige.
S druge strane, trup barke bio je jedan od dva ključna činioca nedjeljiva sustava trup-jedro. Stoga su se na Jadranu jedra barke mijenjala prema zahtjevima okoliša i običaja: od poduprtog jedra, preko kvadratnog, latinskog, oglavnog i sošnog, uz nepromjenjivo letno jedro na kosniku pramca. Ovisno o okolišu i o vremenskom razdoblju, broj jarbola mogao se razlikovati. Mogao je biti jedan, a u Istri i dva ili tri.
 
Velimir Salamon