SPORT U HRVATSKOJ, Europsko juniorsko prvenstvo u sinkroniziranom plivanju i skokovima u vodu

Povijest skokova u vodu Najstariji podatci o skokovima u vodu otkriveni su na jednom etruščanskom reljefu nađenom u Tarquiniji, koji potječe iz 6. stoljeća prije Krista. Prve pisane podatke o skokovima u vodu nalazimo u knjizi N. Wynmanna Colymbetes iz 1538. godine. Skokovi su se tada uglavnom izvodili s mostova, a prva natjecanja spominju se u gradovima Konstanzu i Baselu. Prva nacionalna prvenstva u skokovima u vodu održana su u Njemačkoj 1986. godine. U Beogradu je 1973. godine održano prvo Svjetsko prvenstvo u skokovima u vodu, dok su u program Olimpijskih igara uvršteni 1904. godine u SAD-u, u St. Louisu, i do dan-danas jedan su od najatraktivnijih olimpijskih sportova. U početku su se skokovi u vodu izvodili na Olimpijskim igrama samo s tornja, ali je s razvitkom došlo do raščlanjivanja i razvoja različitih disciplina, pa danas imamo skokove s daske, skokove s tornja i sinkronizirane skokove, koji su kao potpuno nova, vrlo atraktivna disciplina uvedeni na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine. Sokovi u vodu imaju dugu tradiciju i u Hrvatskoj, a spominju se početkom 20. stoljeća kada se uglavnom skakalo i treniralo na rijekama. Prvo natjecanje u skokovima u vodu održano je 1913. godine u Splitu. Prvi pisani podatci vežu se uz gradnju bazena za skokove u vodu na Sušaku u Rijeci te uz rijeku Koranu u Karlovcu. Prvu drvenu skakaonicu na rijeci Korani konstruirao je 1930. godine slovenski inženjer Stanko Bloudek, koji je nakon 2. svjetskog rata postao predsjednik Olimpijskog odbora. Novo doba skokova u vodu u Hrvatskoj započinje s gradnjom betonske skakaonice na zagrebačkoj Šalati 1948. godine gdje s djelovanjem započinje Klub „Naprijed“, a nakon toga i Plivački klub „Medveščak“, čiji natjecatelji postižu najbolje rezultate na državnoj razini. Danas u Hrvatskoj postoje centri u Rijeci, Splitu, Zagrebu i Zadru, a njihovi natjecatelji postižu zapažene međunarodne rezultate u Europi i svijetu. Ana Kera, mag. cin.