SVJETIONICI 2015. - SVETI ANDRIJA

Sveti Andrija

Najjužniji otok Elafitske skupine dug je 400 metara, na najširem dijelu ima 80 metara, a šest nautičkih milja dijeli ga od Dubrovnika. Najbliži mu je dvije milje udaljen Lopud. Gusto obrastao crnogoricom, karakterističnih je strmih obala koje se samo na zapadnoj strani blaže spuštaju prema moru. Južna obala strmo ponire u morske bezdane ponegdje dublje od 120 metara. Otok je proglašen ornitološkim rezervatom jer se na njemu zadržavaju jata ptica selica. Svjetionik je sagrađen 1873. godine na najvišem otočnom platou, a svjetlosni snop vidi se 12 nautičkih milja daleko. Iste godine napravljen je i pristan na sjevernoj obali otoka upečatljiv po visokom kamenom mostu na koji se dizalicom podiže svjetioničarska barka kada pojača sjeverni vjetar. Kameno stubište vodi kroz borovu šumu do velike terase pred svjetionikom. Svjetioničarska zgrada prostrana je katnica s potkrovljem i četverostranom kulom. Svjetlo u kuli rotira 69 metara visoko nad morem. Koncem 19. stoljeća pokraj svjetioničarske zgrade dograđena su dva pomoćna objekta – agregatnica i skladište. Raspored prostorija u interijeru zgrade prilagođen je vojnoj namjeni, jer ju je Austro-Ugarska planirala upotrebljavati i kao topničku predstražu. Od gradnje svjetionika do danas na svjetioniku je uvijek boravila posada. Danas uz svjetioničara u prizemlju u toplijem dijelu godine na katu u uređenom apartmanu mogu boraviti i turisti. Električnu energiju osigurava solarna oprema s pretvaračima, a vodu desalinizator. U dubokim procjepima pod liticama nekada su bile učestale kirnje. Danas su se povukle dalje od otoka uznemirene bukom motora kruzera koji prema dubrovačkoj luci plove blizu otoka. Legenda o lopudskoj sirotici vezana je uz otok Sveti Andrija još prije gradnje svjetionika kada je ondje postojao benediktinski samostan. Sveti Andrija Najjužniji otok Elafitske skupine dug je 400 metara, na najširem dijelu ima 80 metara, a šest nautičkih milja dijeli ga od Dubrovnika. Najbliži mu je dvije milje udaljen Lopud. Gusto obrastao crnogoricom, karakterističnih je strmih obala koje se samo na zapadnoj strani blaže spuštaju prema moru. Južna obala strmo ponire u morske bezdane ponegdje dublje od 120 metara. Otok je proglašen ornitološkim rezervatom jer se na njemu zadržavaju jata ptica selica. Svjetionik je sagrađen 1873. godine na najvišem otočnom platou, a svjetlosni snop vidi se 12 nautičkih milja daleko. Iste godine napravljen je i pristan na sjevernoj obali otoka upečatljiv po visokom kamenom mostu na koji se dizalicom podiže svjetioničarska barka kada pojača sjeverni vjetar. Kameno stubište vodi kroz borovu šumu do velike terase pred svjetionikom. Svjetioničarska zgrada prostrana je katnica s potkrovljem i četverostranom kulom. Svjetlo u kuli rotira 69 metara visoko nad morem. Koncem 19. stoljeća pokraj svjetioničarske zgrade dograđena su dva pomoćna objekta – agregatnica i skladište. Raspored prostorija u interijeru zgrade prilagođen je vojnoj namjeni, jer ju je Austro-Ugarska planirala upotrebljavati i kao topničku predstražu. Od gradnje svjetionika do danas na svjetioniku je uvijek boravila posada. Danas uz svjetioničara u prizemlju u toplijem dijelu godine na katu u uređenom apartmanu mogu boraviti i turisti. Električnu energiju osigurava solarna oprema s pretvaračima, a vodu desalinizator. U dubokim procjepima pod liticama nekada su bile učestale kirnje. Danas su se povukle dalje od otoka uznemirene bukom motora kruzera koji prema dubrovačkoj luci plove blizu otoka. Legenda o lopudskoj sirotici vezana je uz otok Sveti Andrija još prije gradnje svjetionika kada je ondje postojao benediktinski samostan. Sveti Andrija Najjužniji otok Elafitske skupine dug je 400 metara, na najširem dijelu ima 80 metara, a šest nautičkih milja dijeli ga od Dubrovnika. Najbliži mu je dvije milje udaljen Lopud. Gusto obrastao crnogoricom, karakterističnih je strmih obala koje se samo na zapadnoj strani blaže spuštaju prema moru. Južna obala strmo ponire u morske bezdane ponegdje dublje od 120 metara. Otok je proglašen ornitološkim rezervatom jer se na njemu zadržavaju jata ptica selica. Svjetionik je sagrađen 1873. godine na najvišem otočnom platou, a svjetlosni snop vidi se 12 nautičkih milja daleko. Iste godine napravljen je i pristan na sjevernoj obali otoka upečatljiv po visokom kamenom mostu na koji se dizalicom podiže svjetioničarska barka kada pojača sjeverni vjetar. Kameno stubište vodi kroz borovu šumu do velike terase pred svjetionikom. Svjetioničarska zgrada prostrana je katnica s potkrovljem i četverostranom kulom. Svjetlo u kuli rotira 69 metara visoko nad morem. Koncem 19. stoljeća pokraj svjetioničarske zgrade dograđena su dva pomoćna objekta – agregatnica i skladište. Raspored prostorija u interijeru zgrade prilagođen je vojnoj namjeni, jer ju je Austro-Ugarska planirala upotrebljavati i kao topničku predstražu. Od gradnje svjetionika do danas na svjetioniku je uvijek boravila posada. Danas uz svjetioničara u prizemlju u toplijem dijelu godine na katu u uređenom apartmanu mogu boraviti i turisti. Električnu energiju osigurava solarna oprema s pretvaračima, a vodu desalinizator. U dubokim procjepima pod liticama nekada su bile učestale kirnje. Danas su se povukle dalje od otoka uznemirene bukom motora kruzera koji prema dubrovačkoj luci plove blizu otoka. Legenda o lopudskoj sirotici vezana je uz otok Sveti Andrija još prije gradnje svjetionika kada je ondje postojao benediktinski samostan.


Prof. dr. sc. Neven Šerić