ZNAMENITI HRVATI 2005. - JURAJ ĆULINOVIĆ

Juraj Ćulinović (Giorgio Schiavone, Gregorio Schiavone) (Skradin, 1433./36. – Šibenik, 6. 12. 1504.) Renesansno slikarstvo u Dalmaciji pripada najslavnijim poglavljima hrvatske povijesti umjetnosti. Među njegovim protagonistima je i Juraj Ćulinović rođen u Skradinu 1433./1436. godine, školovan u radionici splitskog slikara Dujma Vuškovića (1400.–1458./59.) i padovanskom ateljeu Francesca Squarcionea (1397.–1468.). Slikarstvo jednoga od najpoznatijih “Schiavona“, kako su ga kao i ostale umjetnike rođene na hrvatskoj obali nazivali Talijani, znano nam je više po djelima koja se čuvaju u svjetskim muzejima i zbirkama nego li po onima koja se nalaze u Hrvatskoj. Izvan Hrvatske čuvaju se svi njegovi potpisani radovi – poliptih iz crkve sv. Franje u Padovi nalazi se u Londonu (National Gallery), središnji dio poliptiha iz crkve sv. Nikole u Padovi čuva se u Berlinu (Staatliche Museen) dok se krila poliptiha nalaze u katedrali u Padovi, dvije slike s prikazima Blažene Djevice Marije čuvaju se u Torinu (Pinacoteca Sabauda) i Baltimoru (Walters Gallery), a poznati portret muškarca prikazanoga u profilu nalazi se u Parizu (Musée Jacquemart-André). U svim većim muzejima, od amsterdamskog Rijksmuseuma do Nacionalne galerije u Londonu ili Muzeja Correr u Veneciji, čuvaju se također umjetniku pripisana djela, ikonografski uglavnom vezana uz čestu renesansnu temu, Bogorodicu s Djetetom. Premda sačuvani arhivski izvori svjedoče o Ćulinovićevom boravku i djelatnosti u Zadru 1461./62. i Šibeniku između 1463. godine do smrti 6. prosinca 1504., u Hrvatskoj mu se pripisuje samo slika Blažene Djevice Marije s Djetetom iz samostana sv. Lovre u Šibeniku. Nekima poznat po slučaju otuđivanja crteža iz Squarcioneove padovanske zbirke, a mnogima znan i kao zet Jurja Dalmatinca, čijom se kćerkom Jelenom oženio 1463. godine, kada je u Šibeniku otvorio i svoju slikarsku radionicu, Ćulinović se prepoznaje kao autor osebujnog likovnog izraza, donekle vezan uz gotičku tradiciju očitovanu u hijeratičnim zlatnim pozadinama njegovih kompozicija, na kojima unutar tijesnih kadrova uspravnih formata slika pomalo bizarne likove svetaca, oživljene diskretnom mimikom i gestama, istaknute pred ravninom pozadine gotovo kiparski svjetlosnom modelacijom lica, tijela i draperije.