10. OBLJETNICA PRIMITKA RH U NATO

Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, njezina međunarodnog priznanja i obrane u Domovinskom ratu Hrvatska je članstvo u NATO-u, uz članstvo u Europskoj uniji, odredila kao jedan od najvažnijih strateških ciljeva. Hrvatska je taj političko-vojni savez percipirala ne samo kao ključan čimbenik mira i sigurnosti na euroatlantskom prostoru nego i kao zajednicu slobodnih, demokratskih država s kojima dijeli iste vrijednosti. Početak institucionaliziranih odnosa Republike Hrvatske i NATO-a potječe iz svibnja 2000. kada je RH primljena u NATO-ov program Partnerstvo za mir (PfP). U svibnju 2002. Hrvatskoj je upućen poziv za sudjelovanje u Akcijskom planu za članstvo (MAP), a ujesen 2002. NATO-u je predan prvi hrvatski Godišnji nacionalni program (ANP). Riječ je o dokumentu u kojem su predstavljene političke, sigurnosno-obrambene i gospodarske reforme inicirane u okviru priprema Hrvatske za članstvo. Republika Hrvatska dobila je pozivnicu za članstvo u travnju 2008. na NATO-ovu sastanku na vrhu u Bukureštu. Nakon kraćih pregovora, u Bruxellesu je 9. srpnja 2008. potpisan hrvatski Pristupni protokol, koji je potom ratificiran u parlamentima država članica NATO-a. Nacionalni ratifikacijski instrumenti deponirani su u Državnom tajništvu SAD-a, depozitaru Sjevernoatlantskog ugovora. Republika Hrvatska postala je članicom NATO-a polaganjem svojeg ratifikacijskog dokumenta 1. travnja 2009. godine. U tom je statusu sudjelovala na sastanku na vrhu Saveza 3. i 4. travnja 2009. u Strasbourgu i Kehlu. Hrvatska zastava podignuta je ispred sjedišta NATO-a u Bruxellesu 7. travnja 2009. godine. Hrvatska se u proteklih deset godina potvrdila kao predana i pouzdana članica NATO-a. Članstvom u Savezu općenito je osnažila svoj međunarodni položaj u sigurnosnom, političkom, gospodarskom i geopolitičkom smislu. Aktivno sudjeluje u sustavu kolektivnog odlučivanja NATO-a, čije jednoglasne odluke odražavaju i njezina nacionalna stajališta, prioritete i interese. Znatnim doprinosom misijama i operacijama NATO-a, poput onih u Afganistanu i na Kosovu, Republika Hrvatska pokazuje solidarnost prema saveznicima, ispunjava svoje međunarodne obveze u stabilizaciji kriznih žarišta, prenosi prethodno stečena znanja, posebice ona stjecana u Domovinskom ratu, te razvija sposobnost vlastitih oružanih snaga. Članstvo u NATO-u ostat će čimbenik odvraćanja potencijalnih prijetnji za sigurnost Hrvatske te jedan od oslonaca njezina daljnjeg razvoja i napretka.