100. OBLJETNICA OSNIVANJA FIFA-e -

Motiv: Znak 100. obljetnice FIFA-e i nogometna lopta na zelenom polju. Međunarodni nogometni savez (FIFA) osnovan je 21. svibnja 1904. u Parizu u nazočnosti predstavnika Belgije, Danske, Francuske, Nizozemske, Španjolske, Švedske i Švicarske. Sjedište FIFE je u Zürichu, a trenutačno su u nju učlanjena 204 nogometna saveza sa svih kontinenata. Od osnutka do danas ciljevi FIFE ostali su isti: pridonositi razvoju nogometa, jačati prijateljske odnose između nacionalnih saveza, boriti se protiv narušavanja pravila nogometne igre i štititi nogomet od nečasnih postupaka. Fifa se po teritorijalnom principu dijeli na šest konfederacija: Europsku uniju nogometnih saveza (UEFA), Južnoameričku konfederaciju (CSF), Srednju i Sjevernoameričku konfederaciju (CONCACAF), Azijsku konfederaciju (AFC), Afričku konfederaciju (CAF), te Konfederaciju Oceanije (OFC). Kongresi FIFE se održavaju svake druge godine, a sva organizacijska pitanja između dvaju kongresa rješava Izvršni odbor. Iako je Hrvatski nogometni savez osnovan još davne 1912., zbog raznih povijesnih okolnosti tek je 1941. nogometni savez Nezavisne Države Hrvatske zatražio i bio primljen u punopravno članstvo FIFE i pod njezinim patronatom odigrao 15 međudržavnih susreta. Drugi put Hrvatska je primljena u članstvo FIFE nakon stjecanja nezavisnosti kao međunarodno priznata država 1992. godine. Od 1930., kada je održano prvo Svjetsko nogometno prvenstvo u Urugvaju, FIFA svake četiri godine organizira svjetsko nogometno prvenstvo nacionalnih nogometnih reprezentacija – Kup Julesa Rimeta, nazvan u spomen na dugogodišnjeg predsjednika Međunarodnog nogometnog saveza. S obzirom da je na Svjetskom prvenstvu u Mexicu 1970. nogometna reprezentacija Brazila po treći put osvojila Kup Julesa Rimeta, on joj je ostao u trajno vlasništvo, a FIFA je dala izraditi novi pehar kojeg je prva dobila reprezentacija Njemačke koja je 1974. bila domaćin i osvajač naslova svjetskih nogometnih prvaka, ali od tada niti jedna reprezentacija nije osvojila kup više od dva puta. Do sada je održano 17 svjetskih nogometnih prvenstava, a najviše uspjeha imali su nogometaši Brazila koji su pet puta bili svjetski prvaci, po tri puta Njemačka i Italija te po dva puta Uruvaj i Argentina. Godine 1930., u Urugvaju, svjetski prvak je bio Urugvaj, 1934. u Italiji Italija, 1938. u Francuskoj Italija, 1950. u Brazilu Urugvaj, 1954. u Švicarskoj Njemačka, 1958. u Švedskoj Brazil, 1962. u Čeleu Brazil, 1966. u Engleskoj Engleska, 1970. u Mexicu Brazil, 1974. u Njemčakoj Njemačka, 1978. u Argentini Argentina, 1982. u Španjolskoj Italija, 1986. u Mexicu Argentina, 1990. u Italiji Njemačka, 1994. u SAD-u Brazil, te 1998. u Francuskoj, svjetski prvak bila je reprezentacija Francuske, na drugom mjestu bio je Brazil, a treća je bila reprezentacija Hrvatske. U Japanu i Koreji, 2002., svjetski prvak bio je Brazil. Brojni hrvatski nogometaši nastupili su na svjetskim prvenstvima, a zasigurno bi ih bilo i više da su mogli nastupati za svoju zemlju. Naime, i u Socijalističkoj, a pogotovo u Kraljevini Jugoslaviji, hrvatski nogometaši dijelili su sudbinu svog naroda i često njihova nesporna nogometna klasa nije bila presudna za uvrštavanje u momčad. Reprezentacija stare Jugoslavije prije rata nastupila je samo na Svjetskom prvenstvu u Urugvaju 1930., ali iz političkih razloga na prvenstvo nije otputovalo pet nogometaša iz Zagreba i dva iz Splita. Tadašnja država 1934. i 1938. nije nastupila, a na svim poslijeratnim svjetskim prvenstvima, na koja se plasirala reprezentacija Socijalističke Jugoslavije sudjelovali su i hrvatski nogometaši. Prisjetimo se tek nekih od njih: Ivica Horvat, Zlatko Čajkovski, Stjepan Bobek, Bernard Vukas, Tomislav Crnković, Dionizije Dvornić, Branko Zebec, Branko Kralj, Vladimir Beara, Ivan Šantek, Željko Matuš, Joško Skoblar, Vlatko Marković, Petar Radaković, Andrija Anković i Dražen Jerković, koji je s četiri postignuta pogotka bio proglašen najboljim strijelcem Svjetskog prvenstva u Čileu. Zatim su tu Ivan Buljan, Dražen Mužinić, Ivica Šurjak, Jurica Jerković, Franjo Vladić, Velimir Zajec, Ivan Gudelj, Zlatko Vujović, Stjepan Deverić, Zoran Vulić, Robert Prosinečki, Tomislav Ivković, Robert Jarni i Davor Jozić. Nakon stvaranja samostalne i međunarodno priznate države hrvatski su nogometaši napokon na svjetskom prvenstvu mogli nastupiti pod svojim nacionalnim obilježjima, a prvi nastup odabranika Miroslava Blaževića na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj zauvijek će ostati zlatnim slovima upisan u povijest hrvatskog nogometa. U utakmici za treće mjesto Hrvatska je svladala Nizozemsku, reprezentaciju koja je po mnogima prikazala najljepši nogomet na tom SP, sa 2:1, a Davor Šuker je postao najbolji strijelac prvenstva u Francuskoj.