180. OBLJETNICA MATICE HRVATSKE

Matica hrvatska, najstarija moderna hrvatska kulturna ustanova i nakladnička kuća, utemeljena je nastojanjem hrvatskih preporoditelja 1842. u Zagrebu, u doba buđenja nacionalne svijesti i konstituiranja moderne hrvatske nacije sa svrhom promicanja kulturnih, književnih i gospodarskih ideja hrvatskoga narodnog preporoda putem knjiga i časopisa tiskanih na književnom jeziku štokavske osnovice. Isprva djeluje pod imenom Matica ilirska kao nakladnički fond Ilirske čitaonice čiji su osnivači i članovi u to doba ‒ pod utjecajem ideja i procesa nacionalnih integracija na europskom tlu ‒ pokrenuli osnivanje niza temeljnih narodnih kulturnih i gospodarskih ustanova, poput kazališta, muzeja i Gospodarskoga društva. Od 1851. Matica ilirska počinje djelovati kao samostalno književno i znanstveno društvo. Nakon osnivanja Akademije, Svetojeronimskog društva i Sveučilišta Matica 1874. pod promijenjenim imenom (Matica hrvatska) provodi modernizaciju na programskom, organizacijskom i poslovnom planu usmjeravajući rad prema kulturnim potrebama rastućega hrvatskoga građanstva, prema razvijanju nacionalne svijesti i kulturnog prosvjećivanja naroda. U tom cilju Matica je pokrenula izdavanje sustavno zamišljena nakladničkog programa izvorne i prijevodne književnosti te poučne, znanstvenopopularne literature iz područja humanističkih, društvenih, prirodnih i tehničkih znanosti. Visoki dometi beletrističkih tekstova i znanstvenog raspravljanja, jasan stil i dobar jezik te vrhunska grafička i likovna oprema knjiga postali su prepoznatljivim obilježjima Matičinih izdanja koja su do svršetka Drugoga svjetskog rata povremeno izlazila u nakladama višim od 10 000 primjeraka. Za vrijeme monarhističke i komunističke Jugoslavije Matičin je kulturni program u Hrvatskoj nerijetko prihvaćan i kao alternativna politička platforma otpora prema centralističkim i hegemonističkim tendencijama uperenim protiv interesa hrvatskog naroda. Sredinom pedesetih godina 20. stoljeća, kada joj je omogućeno osnivanje ogranaka diljem Hrvatske, Matica započinje s ozbiljenjem koncepta policentričnog razvoja hrvatske kulture. Ogranci tiskaju vlastite knjige i časopise, a Matica osniva Nakladni zavod koji se sa svojim izdanjima, knjižarama i antikvarijatima razvija na komercijalno-trgovačkim temeljima. Godine 1962. Matica pokreće biblioteku Pet stoljeća hrvatske književnosti, najvažniju hrvatsku književnu ediciju 20. stoljeća, a 1967. potiče i donošenje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika. Kulturnim manifestacijama i izdavaštvom Matica postaje jednim od glavnih nositelja ideja hrvatskog proljeća, pa njezin rad režim nakon Karađorđeva obustavlja, a istaknute dužnosnike i članove šalje u zatvor. Nakon osamnaestogodišnje stanke Matičin je rad 1990. obnovljen i od tada djeluje kontinuirano kao samostalna i neprofitna udruga zadužena za istraživanje, čuvanje, razvijanje i promicanje narodnoga i kulturnog identiteta u područjima umjetničkoga, znanstvenog i duhovnog stvaralaštva, gospodarstva i javnog života te skrbi za demokratski društveni razvitak. Svojom djelatnošću i kontinuitetom Matica je postala nacionalna institucija koja je u 180 godina objavila više od 8000 tiskanih izdanja i gotovo da nema važnije hrvatske knjige, autora, društvenog dogovora ili pokreta koji nije potekao iz kruga njezinih članova. Matica hrvatska