25. OBLJETNICA VOJNO-REDARSTVENIH OPERACIJA BLJESAK I OLUJA

VOJNO-REDARSTVENA OPERACIJA BLJESAK Sa suzama i bolom napuštali su ratne jeseni 1991. svoja ognjišta protjerani Hrvati iz zapadnoslavonskih sela. Neprijateljska granatiranja iz dana u dan bila su sve žešća, dani u izbjeglištvu sve duži, ali nada u povratak nikad ih nije napuštala. Neprijatelj je te jeseni onemogućio i promet autocestom koja je povezivala istočni i središnji dio Hrvatske i prijetio iz okupiranih Okučana. Mjesecima je Hrvatska pokušavala brojnim pregovorima naći rješenje i postići mir na ovom području, no neprijatelj se oglušio na svaki poziv. Oslobađanje vojnim putem bilo je sve vjerojatnije. Hrvatske vojne snage iz dana u dan bile su sve bolje organizirane, sve opremljenije, obučenije i spremnije okončati ovu bezizlaznu situaciju. Incidenti su kulminirali krajem travnja 1995. terorističkim napadima na vozila koja su krenula autocestom te otmicama Hrvata. Hrvatska vlast više nije imala izbora. Svanulo je prvosvibanjsko jutro 1995. Hrvatske vojne i redarstvene snage krenule su munjevitom akcijom u oslobađanje dotad okupiranih područja zapadne Slavonije. Operacija je počela u ranim jutarnjim satima napadom hrvatskih snaga na južni i središnji dio zapadnoslavonskog okupiranog teritorija iz smjera Novske i Nove Gradiške. Krajnji je cilj bio ulazak u Okučane, središte neprijateljske pobune i terorističkih napada na zapadnoslavonskom području. Na glavnim smjerovima napada bila je 81. gardijska bojna, 5. gardijska brigada te dijelovi 1. i 3. gardijske brigade, a u potpori pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama, Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom i postrojbama specijalne policije. U operaciji su prvi put korišteni i masovniji udari hrvatskog zrakoplovstva, a tenkovi dopremljeni željeznicom ulazili su izravno u borbu čime je postignuto dodatno taktičko iznenađenje neprijatelja. U samo tridesetak sati hrvatske snage, koje su imale oko 7200 vojnika i policajaca, oslobodile su 500 četvornih kilometara dotad okupiranog zapadnoslavonskog teritorija te je uspostavljen nadzor nad autocestom Zagreb – Lipovac i željezničkom prugom prema istočnoj Slavoniji. Nakon gotovo četiri godine okupacije oslobođeni su Okučani. No zločinački odgovor kao izraz nemoći i poraza nadmašio je još jednom razum. Po nalogu kninskog vođe pobunjenih terorista rakete s kazetnim punjenjem zasipaju hrvatske gradove. Ubojiti projektili pogađaju samo središte Zagreba odnoseći desetke civilnih žrtava, dalekometnim topništvom granatiraju se Karlovac, Sisak, Novska, Kutina... Bili su to tek posljednji suludi potezi gubitnika čiji se kraj sve brže primicao. Bljesak je bio posljednje upozorenje i posljednji poziv na mirno rješavanje situacije. Nije bio prihvaćen. Hrvatska je pokazala da ima silu koja je sposobna sama osloboditi svoje okupirane krajeve. Samo tri mjeseca poslije u to više nitko nije imao razloga sumnjati. Bio je to munjeviti Bljesak pred veličanstvenu Oluju koja je slijedila. VOJNO-REDARSTVENA OPERACIJA OLUJA Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vječnom strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile te brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa Republici Hrvatskoj nije preostalo ništa drugo nego da vlastitom oružanom silom oslobodi ono što je oduvijek bilo njezino. Hrvatska vojska stasala je u silu koja je to sada mogla sama i bez ičije pomoći. U svitanje 4. kolovoza 1995. došlo je vrijeme za Oluju! Poslije početnog djelovanja snaga Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske oružane snage krenule su u akciju istodobno iz 30 smjerova na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim smjerovima napada činile su gardijske brigade potpomognute specijalnom policijom MUP-a i 1. hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u smjeru Knina. Već u operaciji Ljeto '95. stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada. S druge strane, s Velebita preko Svetog roka silovito su u smjeru Knina prodirale specijalne postrojbe MUP-a. Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku unutrašnjost ušao je 1. hrvatski gardijski zdrug. Sjevernije, s područja Kapele, preko Slunja i Rakovice s jedne strane te Korenice i Plitvica s druge strane nadirale su snage 1. gardijske brigade u cilju spajanja s V. korpusom Armije BiH. Zauzimanje prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade. Prostor Banije okružen je iz nekoliko smjerova. Udarna snaga u smjeru Petrinje, u kojoj je neprijatelj pružao žestok otpor, i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta. Tijekom prvog dana operacije prodor postrojba Hrvatske vojske po dubini iznosio je pet do petnaest kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena su u okruženje ili poluokruženje. Već drugog dana operacije obavljeno je osamdeset posto planiranih borbenih zadaća. Većina okupiranih hrvatskih gradova opet je bila slobodna: slavi se u Kostajnici, Petrinji, Glini, Slunju, Gračacu, Obrovcu, Drnišu… Slavi se i u hrvatskom kraljevskom gradu Kninu. Slavi cijela Hrvatska. Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj ne samo vojno-redarstvene operacije Oluja nego i cijelog Domovinskog rata. Samo koji dan poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju. U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuća hrvatskih vojnika, a oslobođeno je više od 10 000 četvornih kilometara dotad okupiranog područja Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve. Gradski trgovi bili su pretijesni za sve one koji su željeli dočekati pobjednike. Ponos, ushit, zajedništvo, osmijeh i suze radosti nikada nisu bili veći, dublji i iskreniji nego tih dana. Dana nakon kojih više ništa neće biti isto. Vesna Pintarić, dipl. novinar Hrvatski vojnik, Odjel hrvatskih vojnih glasila i izdavaštva, MORH