350 GODINA FRANJEVACA U ČAKOVCU

Motiv: franjevačka crkva u Čakovcu Dvije tisuće i deveta godina obilježit će se u Čakovcu franjevačkim jubilejima: osamstotom obljetnicom Franjevačkoga reda i tristo pedeset godina od dolaska franjevaca u Čakovec. Osnivač Reda manje braće (franjevaca) je sv. Franjo Asiški, a kao početak Franjevačkog reda uzima se 16. travnja 1209. kad je sv. Franjo Asiški zatražio od pape Inocenta III. odobrenje za svoj način života posvećen Bogu i bližnjemu. Red se vrlo brzo širio, pa su prvi franjevci u Hrvatsku stigli još za Franjina života. Dolaskom u ove krajeve osnivaju se kroz povijest mnoge provincije i samostani, no povijesne prilike i neprilike ukinule su mnoge među njima. Danas na prostoru Republike Hrvatske postoji Provincija Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu, Provincija sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru i najmlađa, osnovana 1900., Provincija sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu, kojoj pripada i samostan sv. Nikole u Čakovcu. Franjevci dolaze u Čakovec na poziv grofa, bana i pjesnika Nikole Zrinskog VII. Čakovečkog 1659. godine. Prvoga veljače 1659. u Varaždinu je održan Kapitul Ladislavske kustodije, a za ministra kustoda izabran je o. Maksimilijan Tkalčević. Tad je zagrebački biskup Petar Petretić zamoljen da kao mjesni ordinarij da dopuštenje i blagoslov za podizanje samostana u trgovištu Čakovcu. Nakon saslušanog mišljenja poglavara ostalih samostana u široj okolici Čakovca biskup Petar Petretić u rujnu 1659. donosi odluku o osnivanju samostana u Čakovcu. U Čakovec tada dolaze o. Benedikt Juran, koji je postavljen za predstojnika samostana, o. Franjo Riđanec, brat Juraj Sinko, brat Vinko Stefanović i o. Ferdinand Zelniczey. Odmah nakon osnutka samostana prva braća razvijaju bogat duhovni život koji se veže uz kult sv. Antuna, koji su braća neumorno širila, te slavljenje blagdana Gospe od Anđela – Porcijunkule – uz koji je povezan porcijunkulski oprost, koji se od 1620. mogao dobiti po svim franjevačkim crkvama. Sigurno je da su franjevci bili prisutni u životu obitelji Zrinski, gdje su bili duhovnici, vodili duhovnu brigu za obitelji časnika te bili vojni kapelani. Drveni samostan i crkva izgorjeli su 1699., pa se sadašnji samostan počeo graditi 1702., a današnja crkva 1707., koja je posvećena 14. lipnja 1750. godine. Franjevci razvijaju štovanje svojega utemeljitelja, sv. Franje, i bratovštinu franjevačkog pojasa koja je danas poznata pod nazivom Franjevački svjetovni red. Razvija se i pobožnost prema sv. Križu nakon požara 1741. u kojem je križ ostao vatrom netaknut i danas se nalazi u pokrajnjoj kapeli samostanske crkve. Krajem osamnaestog stoljeća nakon što su dobili moći sv. Vinka, đakona i mučenika, franjevci razvijaju njegovo štovanje i čašćenje, napose uz blagdan Gospe od Anđela, Porcijunkule. U samostanu je tijekom 18. stoljeća bilo teološko učilište za potrebe Provincije sv. Ladislava na kojem se poučavala filozofija, moralka i govorništvo. Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec kanonski je 8. studenog 1789. ustanovio novu župu sv. Nikole, a upravu povjerio franjevcima. Ta je župa djelovala sve do 1999. kad je u okviru novoosnovane Varaždinske biskupije došlo do osnivanja novih župa na području župe sv. Nikole tako da danas franjevci u Čakovcu upravljaju s dvije župe. Kroz cijelu povijest župe sv. Nikole braća su bili dušobrižnici i vjeroučitelji ne samo u školama nego i pokretači mnogih društava kojima su bili ili osnivači ili su u njima bili nazočni te pružali duhovnu skrb. Svojim radom braća su dala velik doprinos u očuvanju nacionalnog identiteta u doba dok je Međimurje bilo pod Mađarskom, premda je u crkvenom pogledu ovo područje uvijek bilo pod vlašću zagrebačkih biskupa i nadbiskupa. Između dva svjetska rata franjevci su dali velik doprinos u radu «Katoličke akcije», čija se djelatnost toliko razvila da se javila potreba za gradnjom vlastitog doma, što je i učinjeno 1938. kad je podignut Katolički dom. Ova je godina za franjevce u Čakovcu godina velikih i malih jubileja čijem će obilježavanju pridonijeti i ova poštanska marka koja se izdaje u povodu ove istaknute obljetnice. p. Stanko Belobrajdić, gvardijan