BIRDPEX – zaštićene vrste ptica, češljugar

Češljugar (Carduelis carduelis) U kasnu jesen, kada travnjaci izgube zelenu svježinu i postanu neugledno smeđi, na njima možemo viđati jata češljugara koji posjećuju sjemenkama bogate glavice stričaka i češljugovina, a svojim veselim crvenim i žutim bojama ruha i radosnim cvrkutanjem oživljuju krajolik koji se priprema da utone u zimski san. Prehrana sjemenkama s glavičastih cvatova češljugovina i stričaka (Carduus je znanstveni naziv za biljke iz roda stričaka) jednako je zaslužna za hrvatski, kao i za znanstveni naziv ovih ptica. Češljugar pripada grupi ptica koju nazivamo zebovke, relativno je malen, dug otprilike 12 cm, nezamjenjivo obojenog ruha na kojem se ističe crveno-bijelo-crna boja glave i žute pruge na krilima. Sjemenke velikog broja vrsta biljaka, ne samo travnjačkih nego i stabala, čine gotovo isključivu prehranu češljugara. Ipak, poput većine ptica koje se hrane sjemenjem češljugari svoje ptiće u gnijezdu hrane kukcima i njihovim ličinkama jer ptići, da bi stasali, moraju dobivati hranu bogatu proteinima. U gnijezdo obično polažu 4 do 6 jaja, a podizanje jednog legla traje svega jedan mjesec. Zato češljugari u jednoj sezoni gniježđenja mogu imati dva, a ponekad i tri legla. Češljugar je široko rasprostranjena i česta vrsta ptice. Gnijezde se na stablima uz otvorene šume i rubove šuma, voćnjake, parkove i druga otvorena staništa sa stablima – najčešće je to u blizini ljudskih naselja. Djelomične su selice: dio populacije koji se seli najviše zimuje u Sredozemlju, a dio populacije su stanarice. U Hrvatskoj češljugare cijelu godinu možemo promatrati i čuti u svojoj blizini, a zimi su rado viđeni posjetitelji hranilica za ptice. Znani su po iznimno lijepom cvrkutu, a glasaju se cijele godine, najviše u proljeće. Zbog lijepog cvrkuta i šarenog ruha ljudi ih vole, pa se češljugari često drže u krletkama kao ukrasne ptice. U prošlosti su ljudi zbog prodaje često hvatali češljugare u divljini te su pritom mnoge i ubili. Srećom, danas divlje ptice nije dopušteno hvatati, a u krletkama smiju biti samo ptice koje potječu iz uzgoja. Osim tamne strane odnosa ljudi i češljugara, postoji i onaj malo ljepši – češljugari su učestali motiv u umjetnosti. Tako se često nalaze na renesansnim slikama, na primjer, Rafaelova „Madona s češljugarom“, ali su motiv i u glazbi kao u Vivaldijevu „Češljugaru“, koncertu za flautu i orkestar.