BITKA KOD VISA (blok)

Paralelno s Austro-pruskim ratom (od lipnja 1866. do kolovoza iste godine) Italija je pokrenula tzv. Treći rat za nezavisnost, u kojem je pretrpjela neuspjeh protiv Habsburške Monarhije porazom u kopnenom srazu kod Custozze (24. lipnja) te debaklom flote u pomorskoj Bitci kod Visa (20. srpnja). Zahvaljujući uspjesima Pruske, i Italija je ostvarila znatne teritorijalne dobitke: Mantovu, pokrajinu Veneto i veći dio Furlanije. Zbog neuspjeha talijanske kopnene vojske te spašavanja obraza pred Pruskom, koja je izvojevala ključnu pobjedu kod Sadove (3. srpnja), talijanski je politički i vojni vrh tražio odlučnu akciju mornarice. Talijanska je flota, iako brojnija, bila loše opremljena i s neuvježbanim posadama, dok je ratna flota Habsburške Monarhije imala uvježbane posade (većinom unovačene u hrvatskim zemljama), s ratnim iskustvom (Njemačko-danski rat 1864.) i sa sposobnim zapovjednikom, Wilhelmom von Tegetthoffom. Umjesto prepada noćnim napadom, talijanska je flota doplovila do Visa ujutro 18. srpnja, djelovanje prema obrambenim položajima na otoku bilo je slabo i nekoordinirano, a zbog odlučnog otpora branitelja, oklijevalo se s početkom iskrcavanja. Tegetthoff se s flotom pojavio 20. srpnja te se upustio u borbu nastupajući sa 7 oklopljenih brodova raspoređenih u klinastu formaciju, a slijedili su oni drveni. Talijanska se flota sa svojih 11 oklopnjača pozicionirala po zastarjelom „linijskom“ modelu, namjeravajući djelovati topovskom paljbom s lijevog boka, dok su ostali brodovi bili na sigurnoj udaljenosti. K tome, talijanska je linija bila previše izdužena, tako da krajnja plovila nisu bila u poziciji djelovanja. Tegetthoffov zapovjedni brod zaletio se u talijansku oklopnjaču Re d'Italia (udarom kljuna ju je potopio) i oklopna topovnjača Palestro je eksplodirala. Oštećen je bio samo jedan austrijski drveni brod. Za poraz kod Visa osuđen je (uz gubitak čina, odličja i mirovine) zapovjednik, admiral Carlo Pellion di Persano. Marino Manin