BORBA PROTIV KLIMATSKIH PROMJENA – Opasnost od poplava

Poplave su jedna od najčešćih prirodnih katastrofa koje prate čovjeka kroz povijest. No zbog izraženih klimatskih promjena, zadnjih desetljeća poplave postaju sve učestalije i razornije. Klimatske promjene ne samo što pridonose jačanju oborina zbog sve toplijih oceana i, posljedično, veće evaporacije i vlage u atmosferi nego i mijenjaju obrasce raspodjele oborina. Promjene u raspodjeli oborina uzrokuju produžena sušna razdoblja nakon kojih slijede intenzivne kiše, koje mogu preplaviti odvodne sustave i rijeke, što dovodi do poplava. Jake ili rekordne oborine postaju sve češće, te su zadnjih godina katastrofalne poplave opustošile mnoga područja u Europi. Znanstvenici upozoravaju da će rizik od ekstremnih poplava nastaviti rasti ako svijet ne uspije ograničiti globalno zagrijavanje. Zadnjih desetljeća također se povećala učestalost poplava duž jadranske obale i očekuje se da će se taj trend nastaviti sljedećih 50 do 100 godina uzrokujući štetu stanovništvu, okolišu i infrastrukturi. Zbog klimatskih promjena pretpostavlja se da bi do 2100. u Republici Hrvatskoj razina mora mogla rasti između 32 i 65 cm. Bez ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe, izravna šteta od poplava mogla bi se povećati 6 puta do 2100. godine. Ublažavanje može znatno smanjiti utjecaje globalnog zagrijavanja primjenom odgovarajućih strategija prilagodbe. Smanjenje vrhunaca poplavnih voda korištenjem retencijskih područja i obnovom prirodnih močvara i poplavnih riječnih nizina radi zadržavanja viška vode može znatno smanjiti negativne utjecaje voda na isplativ način u većini zemalja EU-a. Retencijska područja imaju dodatne koristi, kao što su obnova prirodnoga funkcioniranja poplavnih područja, obnavljanje podzemnih voda, poboljšanje kvalitete ekosustava i održavanje bioraznolikosti. Restauracija i obnova rijeka i njihovih poplavnih područja obuhvaća širok raspon mjera kojima je zajednički naglasak na prirodnim funkcijama rijeka koje su u najvećoj mjeri izgubljene ili degradirane stoljetnim ljudskim aktivnostima (npr.: pregrađivanje, gradnja nasipa, jaružanje sedimenta, kanaliziranje rijeka). Republika Hrvatska jedna je od malobrojnih europskih zemalja koja još uvijek ima velika prirodna poplavna područja i močvare uz velike rijeke, kao što su parkovi prirode Lonjsko polje i Kopački rit. Park prirode Lonjsko polje prirodno je fluvijalno poplavno područje uz rijeku Savu. Funkcionira kao prirodna retencija koja štiti mnoga naselja i gradove od poplava primanjem viška vode rijeke Save, što ga čini svjetskim primjerom održivog upravljanja poplavnim područjima. Periodične poplave održavaju močvarna staništa koja su iznimno važna u biološko-ekološkom smislu jer podržavaju bogatu bioraznolikost. Slična je situacija i s Parkom prirode Kopački rit, koji je među malobrojnim preostalim velikim poplavnim područjima uz rijeku Dunav. Dakle, iznimno je važno zaštititi ove naše bisere prirode radi očuvanja bioraznolikosti, a, s druge strane, i radi prirodnog načina obrane od štetnog djelovanja voda, odnosno poplava. Strategija EU za bioraznolikost do 2030., koju je Europska komisija predstavila u svibnju 2020., jedna je od ključnih odrednica Europskoga zelenog plana. Zaštita i obnova bioraznolikosti i funkcionalni ekosustavi ključni su za osiguranje zdravlja planeta Zemlje i dugoročnog opstanka i dobrobiti ljudi. prof. dr. sc. Zlatko Mihaljević Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet Biološki odsjek