BORBA PROTIV KLIMATSKIH PROMJENA – plastični otpad u moru

Riječ plastika potječe od grčke riječi plastikós, što znači materijal koji se može oblikovati. Plastika je polusintetički ili sintetički polimer. Danas postoji puno vrsta plastike, a primjena joj je raznolika: u kućanstvu, proizvodnji igračaka, automobilskoj industriji ili, primjerice, u medicini. U svijetu se godišnje proizvede više od 90 milijardi kilograma plastike. Velike količine plastike, nažalost, završe u morima: čak oko 80% odnosno 8 milijuna tona godišnje, a najveći onečišćivači plastikom su Kina, Indonezija i Filipini. Prema znanstvenim pretpostavkama, do 2025. u morima i oceanima bit će 250 milijuna tona plastike, a do 2050. količina plastike bit će znatno veća od ukupne količine ribljega fonda. Velika štetnost plastičnog otpada proizlazi iz činjenice da razlaganje plastičnih materijala traje vrlo dugo. Primjerice, za razgradnju plastičnog pribora za jelo treba 1000 godina, a plastičnih vrećica najmanje 20 godina. Prema podatcima UNEP-a (UN-ova programa za okoliš) u morima 70% plastike potone na dno i plastika koja tako dospijeva u more šteti ekosustavu, morskim organizmima, pticama i ljudima. Kada je riječ o vodenim ekosustavima, tada su najugroženije ribe, školjkaši i ptice. Male morske životinje, beskralješnjaci, ribe i ptice mogu progutati vrlo male čestice plastike (tzv. mikroplastiku) zato što životinje plastiku najčešće zamijene za hranu. Osim što plastika usporava ili sprječava normalan protok hrane kroz probavni sustav, ona može predstavljati i toksični rizik zbog toga što se tijekom proizvodnje plastike dodaje niz aditiva, primjerice: usporivači raspadanja, antimikrobna sredstva i sl. koja su štetna za živi svijet. Osim toga, plastika je zbog svojih kemijskih i mehaničkih svojstava pogodna za prianjanje onečišćivača koji se prenose vodom, kao što su različiti pesticidi i drugi onečišćivači, npr.: PCB, DDT i PAH. U morskih organizama ovi onečišćivači mogu uzrokovati kancerogene promjene, poremećaje endokrinog sustava s posljedicama na rast, spolni razvoj i plodnost te veću smrtnost. Ako čestice plastike dospiju u morski hranidbeni lanac, preko konzumnih vrsta riba, glavonožaca i školjkaša dospijevaju i do čovjeka. Iako su plastični materijali našli vrlo široku primjenu u našim životima, količina plastike koja se svakodnevno baca opterećuje naš okoliš te šteti i prijeti našem opstanku na ovom planetu. Hrvatska je tijekom protekle godine ukinula uporabu plastičnih vrećica – to je tek prvi koraku smanjivanju plastičnog otpada. Recikliranje i pravilno gospodarenje plastičnim otpadom nije luksuz, nego potreba modernog doba. prof. dr. sc. Ivančica Ternjej