BOŽIĆ 2016.

Na božićnim markama Hrvatske pošte nastojali smo da svaki dio Hrvatske dobije svoj komadić ponosa. Božićnim prizorima predstavljale su se Oštarije i Žminj, Zagreb i Luka Šipanska, Požega i Košljun… Ovaj put božićna slika stiže iz Dubrovnika, u kojemu su se doticale strane svijeta. Nije, međutim, sigurno da je u njemu slika i nastala. Ponešto naivan majstor mogao ju je, naime, naslikati u Dubrovniku, na proputovanju, gledajući jednim okom na Grčku iz koje je pošao, a drugim na Veneciju u koju se uputio i o kojoj je nešto znao. Ili je pak sliku naslikao već u Veneciji, još pun uspomena; ili je kopirao neki virtuozniji predložak za skromniju dubrovačku narudžbu. Svakako, božićni prizor Poklonstva kraljeva iz Kneževa dvora datiran je u sedamnaesto stoljeće i opisan kao djelo italokretskog majstora. S jedne strane on kao da razastire neku nježnu venecijansku scenu punu toplih boja, s mnogo realističnih pojedinosti. S druge strane volumene prevodi u plohe snažnim, rekli bismo shematiziranim potezima. Izgubivši Kandijski rat od Turaka (Kreta se tada zvala Kandija), Mlečani su, povlačeći se, donijeli sa sobom mnogo grčkih umjetnina. Zna se da je u Korčuli pristala jedna galija koja ih je bila puna. Između istoka i zapada i umjetnine i umjetnici prenosili su utjecaje i iskustva. Najpoznatiji je svakako primjer velikog slikara Domenikosa Theotokopoulosa, El Greca, koji je, još stoljeće ranije, od Krete krenuo prema Zapadu, i susrete bitne za svoje djelo doživio u Veneciji. Lijepa slika iz dubrovačkog Kneževa dvora očarava nas pojedinostima božićne priče: ljupkim Madoninim licem, naglašenom starošću Josipovom, gotovo starmalim Isusićem, darovima egzotičnih kraljeva (od kojih se onome koji kleči, najstarijem, tako uvjerljivo pomaknuo zlatni lanac), njihovim turbanima (ta Turska je tako blizu), visokim vratom konja koji se propinje da bolje vidi, nespretno prepiljenim antičkim stupom… A naročito krasnim, rastopljenim žutilom oblaka koje je zvijezda pozlatila… Slika je to u kojoj se susreću dvije brzine, jedna istočna, sporija i ustrajnija, i druga zapadna, uvijek željna razvoja i mijena. Zapadno obilje i dinamika stvarnoga svijeta nadvladali su istočnu ukočenost. Tako velik povijesni podtekst sadrži mala i poetična dubrovačka božićna čestitka. Željka Čorak