BOŽIĆ 2020., anđeo nad Betlehemom

Na uzvisini iznad Komiže nalazi se jedan od najljepših i najslikovitijih sakralnih sklopova u Hrvatskoj: Muster (= monasterium), utvrđena crkva sv. Nikole, s kulom, samostanom, unutarnjim vrtom, bastionom... Ova spomenička cjelina, koje se vrijednost jedva može naglasiti, izgrađena je od srednjega vijeka do baroka. Dio je velikoga benediktinskog transjadranskog puta od Monte Gargana preko Palagruže u Dalmaciju. Prepuna povijesnih svjedočanstava i umjetničkih djela, ta cjelina kao da je suspendirana u vremenu. Čekajući nužnu obnovu, najintenzivniji joj se život odvija na prekrasnom groblju, a najpoznatija je po obrednom spaljivanju barke na blagdan svetog Nikole. U toj se crkvi trajno sklonio Božić. U njoj se, naime, nalazi oltar s najljepšim i najstarijim hrvatskim Betlehemom. On se sastoji iz dva dijela: donji prizor, u krupnijem mjerilu, s Djetešcem, Marijom, Josipom, volom, magarčićem i anđelima, od kojih jedan, lebdeći pod zvjezdanim svodom, svira instrument nalik violini. Nad tim se donjim prizorom, stiliziranim i sastavljenim od samih svetih likova, nalazi gornji svijet: krajolik, okolina i daljina, čarobno naivni grad Betlehem. Sve pak natkriljuje anđeo na zlatnim oblacima noseći natpis „Gloria in altissimo Deo“, što bi se, s malo smiješka i pretvaranjem jednog malog slova u veliko, moglo prevesti kao „Slava Bogu na Visu“. U znanosti taj je oltar s Betlehemom jedva spomenut. Njegova je starost promaknula pogledima usmjerenim na što veća imena velike umjetnosti. Teško je reći što bi o dobi nastanka pokazale analize njegove fizičke tvari. Stilska razdoblja u perifernim sredinama dugo traju i isprepliću se jedna s drugima. Ali analiza oblika i usporedbe s talijanskim primjerima ukazuju na trpku ranu renesansu, na petnaesto stoljeće kao duhovnu pozadinu i vremensko ishodište ovoga oltara. U malom Betlehemu i njegovu pejzažu sve vrvi od života. Grad je obzidan i ima gradska vrata, ulice, trgove, zgrade, crkve. Na susjednim brežuljcima, simetrično, nalaze se još dva mala utvrđena grada. Tri kralja stižu u raskošnoj odjeći na kojoj se jedva razaznaju pozlaćeni ornamenti. Deve, konji, ovce, magarci, psi kreću se po gradu i oko njega, a mali ljudi nose prepoznatljivu odjeću svoga vremena, i nijedna nije ista. I svaka životinja ima svoju fizionomiju i svoje kretnje. Nisu zaboravljeni ni čempresi, šiljati ili široki. Neki od ljudi nose prepoznatljive oznake svojih zanimanja. Mnogo je malih likova sačuvano, ali ih je mnogo i nestalo: za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Musteru su boravile izbjeglice koje su uzimale figurice kao igračke svojoj djeci. Odatle manjak ženskih likova, prikladnijih za ulogu lutaka. Komiški Betlehem najpoetičniji je mali urbanizam i mali kulturni krajolik koji smo naslijedili. Sve je u njemu gibanje i radost: od anđela koji sviraju, pjevaju i pocupkuju u zraku, do ovaca sretnih na svojoj paši. Kao kad se iglama ubadaju lutci da se zla čarolija prenese u veće mjerilo, najbrižnije čuvanje i obnova ovoga sićušnoga grada kao da bi se spasonosno odnosila na sve naše lijepe povijesne gradove i pejzaže… Tko stoji pred ovim oltarom u svom se srcu smanjuje, prolazi zelenim brežuljcima, mimoilazi se sa stadima i pristupa u grad. To je valjda bila namjera davnog umjetnika: napraviti put i vrata kojima se ulazi u Božić. akademkinja Željka Čorak