BOŽIĆ 2025.

Prizor na ovogodišnjoj marki Hrvatske pošte djelo je akademskog slikara Ratka Janjića Jobe (1941.), majstora vidika neopterećenih narativnošću, krupnih planova neiscrpnog mora, ogledala u kojima se ogleda samo vrijeme, ritmičkih simfonietta. Poetična scena koja se, međutim, nalazi na ovoj marki puna je priče i pojedinosti za sporo gledanje i otkrivanje. Od ovoga će prizora mnogima jače zakucati srce: Božić na Griču, pred Kamenitim vratima, u snježnoj noći! Prizor toliko nestvaran da može iščeznuti jednim treptajem oka, a zajedno s njim i ova marka! Sad je trenutak za eksperiment: hoće li nakon treptaja slika nestati ili odoljeti? A sve je na njoj tako stvarno! Dijete Isus, koje u povojima izgleda poput hljepčića, kao da ga je naslikao kakav stari sijenski majstor; grije ga zlatna slamica nadmoćna hladnoći snijega. Valjda ju je rasprostro anđeo koji, uz zvijezdu repaticu te ostale zvjezdice i pahuljice, scenu nadgleda s neba. Vol i magarčić tankih nogu stražare nad toplinom Djeteta. Majka Marija sabrana se nastoji uvjeriti u čudo pred sobom. Odmaknut i obziran, stolar i tesar Josip, koji je na migrantski put ponio oruđe svoga zanata, kao da mirno sastavlja jaslice, a na njima slikar nije propustio ubilježiti Davidovu šesterokraku zvijezdu, biljeg Isusova porijekla. U prvom planu kleči pastir kojega je zvijezda prvog dovela, noga mu izlazi iz kadra, u prostor odakle mi gledamo sliku. Iz poštovanja skinuo je šešir, a jabuku kraj njega valjda je donio na dar. Iza pastira Tri sveta Kralja također su se našla u Zagrebu, na Griču, noseći svoje darove i sve oznake svoje časti i dalekih domovina. Sve njih osvjetljuje stari grički fenjer, koji tako nešto ispod sebe nikada nije vidio. A iza scene…! Stara kula Kamenitih vrata, koja Bogu hvala u modernizacijskom pravovjerju ranog dvadesetog stoljeća nije srušena, niti joj je strmi prolaz izravnan. Bila je dio srednjovjekovne gradske utvrde, građena u 13. stoljeću, jer se prema Zlatnoj buli Bele IV., kojom je Gradec proglašen slobodnim kraljevskim gradom, u grad smjelo ulaziti samo kroz gradska vrata. 31. svibnja 1731. kula je izgorjela, ali je ostala netaknuta Gospina slika iz udovičkog stana nad prolazom. Ta se slika odonda u Kamenitim vratima štuje intenzivnom pobožnošću. Kako je Marija došla sama sebi u pohode? Kako je Dijete sa snijega i slamice na slici u Vratima posjetilo sebe kao malog vladara svijeta i svemira? Sve je na slici moguće. Naročito na onim slikama koje nam trepere pod kapcima. Tu naša Katedrala još uvijek ima svoje netaknute tornjeve, a pridružuje im se toranj Svete Marije, prizor Zagreba kakvog više nema, ne samo zato što ga je izranjavao najnoviji potres, nego i zato što slijepo ruši elemente svoje slikovitosti. Ali Božić je blagdan koji liječi i obećaje. Koji pripada svakoj točki na zemlji, koji posvećuje svaki zavičaj. Tako je misao svjetlosti i mira Božić donio i na stari Grič, gdje je ona baš jako potrebna… a umjetnik, Ratko Janjić Jobo, za nas je zabilježio njegov prolazak. akademkinja Željka Čorak