ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆA

ČUDNOVATE ZGODE ŠEGRTA HLAPIĆA

Čudnovate zgode šegrta Hlapića roman je za djecu najistaknutije hrvatske književnice, Ivane Brlić Mažuranić (1874. - 1938.). Unuka prvoga hrvatskog bana pučanina, pjesnika Ivana Mažuranića, odrasla je u svijetu duhovnog stvaralaštva, a i udala se u jednako tako staru i intelektualnu obitelj Brlićevih u Slavonskom Brodu. Literaturu je počela pisati za vlastitu djecu, ali je ubrzo prepoznata najprije u hrvatskoj književnosti, a zatim su joj djela prevedena na četrdeset svjetskih jezika. Bila je kandidatkinja za Nobelovu nagradu, a nosila je nadimak Hrvatski Andersen.
Šegrt Hlapić postolarski je naučnik, siroče prepušteno zlovolji majstora Mrkonje i tihoj dobroti njegove žene. Kad majstorova nepravednost prevrši mjeru, Hlapić pobjegne u svijet, a za njim i pas Bundaš. U nekoliko kratkih i beskrajnih dana, u svijetu u kojemu nije bilo teško doprijeti do daljine - odmah na izlazu iz grada - Hlapić upoznaje mnoge dobre i zle ljude i svojom čovječnošću zahvaća u njihove sudbine čineći ih uvijek boljima. Na putu mu se dogodi susret s djevojčicom iz cirkusa, Gitom, i njezinom papigom. Nakon brojnih pustolovina otkrije se da je Gita zapravo Marica, davno oteta kći majstora Mrkonje. Pretvoren zahvalnošću i srećom u drugog čovjeka, majstor i Marici i Hlapiću pruži roditeljski dom. A u dalekoj budućnosti Hlapić i Gita - kako će je on zauvijek zvati - osnuju svoju obitelj i budu dobri vlastitoj djeci i malim šegrtima.
Današnjem naraštaju koji drhti nad sudbinama različitih virtualnih junaka nije teško shvatiti da se i povijest sastoji od stvarnih i imaginarnih bića. Jedno od takvih za hrvatsku je povijest šegrt Hlapić. Već stotinu godina, otkad ga je izmislila Ivana Brlić Mažuranić, on sudjeluje u odrastanju djece i čuva čarolije djetinjstva u odraslim dušama. Kako je to postolarski šegrt, dječak Hlapić, uspio odoljeti cijelom stoljeću u kojemu se svijet toliko promijenio?
Svijet u kojemu Hlapić živi mali je svijet. U njemu je sve nadohvat ruke i poznato. No približivši se, kao povećalom, nad taj sitni inventar od svakoga dana, nad tronožac, šilo, klip kukuruza, plavu zvijezdu naslikanu na kućici, papigu, čizmice…, Ivana Brlić Mažuranić otkriva čudesne dimenzije toga naizgled poznatog; beskrajne međuprostore i međuvrijeme malih koraka; mogućnost da se s nekoliko običnih kretnji i stvari učini čudo - poput pojave Gite, psa Bundaša i papige na cvijećem urešenim kolicima. Jednostavnosti prikazanog svijeta odgovara jednostavnost riječi. Kao i u Pričama iz davnine i u Bajkama i basnama, Ivana Brlić Mažuranić najdublja životna iskustva, najteže sročive istine kazuje najizravnijim rečenicama i slikama. To je dar koji je dan samo najvećima. Solidarnost, opraštanje, žrtva za druge, odanost, bliskost s cijelom prirodom (koja se u ovom slučaju zove Bundaš) pokreću Hlapićev lik. Cijela priča, odlično konstruirana kao mali kriminalni roman, funkcionira na oprugu dobrote. I ta je opruga zarazna, povlači za sobom svakoga. A laka krilca koja su dana nimalo lakim lekcijama proizlaze iz nježnog i prozračnog humora što se provlači knjigom od prve do posljednje rečenice.
Uspjehu i čitljivosti Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića pridonosi svakako i modernost tempa kojim ga je Ivana Brlić Mažuranić komponirala. Smjenjivanje njegovih brzopoteznih slika ima nešto sukladno s naravi današnjih medija. Nikakve suvišne pričljivosti; jasnoća svake crte; logika razvoja radnje; zatvaranje svakoga načetog motiva; sretan završetak duboko motiviran moralnim zaslugama likova - sve
to održava knjigu u konkurenciji tehnički nadmoćnijih sredstava pripovijedanja. Jer najsugestivniji medij je vlastita mašta koju autorica tako intenzivno angažira. Svaki naš dom, svaki naš dan, gledan iz Hlapića i uz Hlapića, postaje moguće poprište čuda i pustolovina u kojima bez ljubavi prema drugim bićima nema ni uspjeha ni nagrade.
Šegrt Hlapić navršio je prvih stotinu godina. Hrvatska pošta želi nam njegov sretan rođendan.

Željka Čorak