DJEČJI SVIJET 2014. - KUĆNI LJUBIMCI - PATULJASTI KUNIĆ

Patuljasti kunić
(Oryctolagus cuniculus)

Kunići potječu s Pirinejskog poluotoka i iz sjeverne Afrike. U srednjem vijeku počeli su ih pripitomljavati i uspješno uzgajati u Francuskoj, a odatle su se proširili po cijelom svijetu. Križanjem i selekcijom dobivene su mnoge pasmine, a glavna razlika među njima je u dužini i boji krzna. Jedino ovnoliki kunić ima duge obješene uši i nešto je veći od ostalih (težine do dva kg). Najčešće pasmine kunića su hermelin, tzv. lavlja glava i dugodlaki kunić (angora). Svima je zajedničko da imaju male uši, teže od 1,2 do 1,4 kg i jako su pitomi i umiljati. Životni im je vijek uz pravilnu prehranu desetak godina. Svejedno je uzmemo li za ljubimca mužjaka ili ženku, no jako je bitno da se čitava obitelj slaže s njegovom nabavom. Kunić ipak zahtijeva određenu brigu koju će uzvratiti svojom privrženošću i željom za maženjem.
Kunići su društvene životinje te im je urođeno da žive u skupinama, pa im obitelj to nadoknađuje. Ako ne možemo odvojiti vrijeme za igranje s njima, nije loše nabaviti par, no treba unaprijed misliti na to da bi ih trebalo kastrirati odnosno sterilizirati zbog mogućega neželjenog pomlatka.
S prehranom kunića ne bi trebalo biti problema zato što obožavaju biljnu hranu, a glavno im je sijeno, kojeg stalno trebaju imati zbog dobre probave. Osim toga, treba im davati mješavinu za kuniće, povrće (osim kupusnjača i mahunarki), tvrđe vrste voća, a poslastica i potreba su im grančice voćaka i drugog drveća (lipa, vrba i sl.). Naime, zubi kunića stalno rastu, pa ih moraju trošiti. Svježa voda je obvezna, a vole i zelenu travu, maslačak i sl.
Kunić nije pas da ga moramo šetati, nije ni svojeglav kao mačka, nego je divan kućni ljubimac svima koji vole kontakt sa životinjom jer on doslovno traži da ga se mazi ili igra s njim.

Boris Cebović
uzgajatelj malih životinja