DJEČJI SVIJET - KUĆNI LJUBIMCI - MAČKE - DOMAĆA MAČKA

DOMAĆA MAČKA Viđamo je svagdje: u kućama i stanovima, u našem i tuđem dvorištu, u grmlju, na drveću, travnjacima, u poljima i na cestama – ukratko, posvuda gdje bi životinje trebale biti, ali i tamo gdje ne bi trebale biti. Za domaće mačke rijetko postoje prirodne prepreke i mjesta do kojih ne mogu doći. Dobro se snalaze i u gradskim i u ruralnim područjima bez obzira na to imaju li svoje vlasnike koji ih hrane ili se prehranjuju same loveći manje glodavce ili, nažalost, kopajući po kontejnerima za smeće. Uglavnom su jako snalažljive, vrlo brze i gipke te izrazito odane svojim vlasnicima i prostoru u kojem žive. Od svih pasmina mačaka domaća mačka je najrasprostranjenija mačja populacija u svijetu. Pretpostavlja se kako na našem planetu živi između 600 i 700 milijuna domaćih mačaka te se ubraja među najomiljenije kućne ljubimce. Povijesno gledano, domaća mačka (Felis silvestris, forma catus) živi uz ljude više od 3500 godina, a nastala je pripitomljavanjem afričke divlje mačke. Domaća mačka može imati brojne boje očiju i krzna te različite dužine dlake i repa. Glava im je najčešće u skladu s veličinom tijela, koje je skladno i mišićavo, dok veličina samog tijela varira. Od domaće mačke su brojnim mutacijama nastale dugodlake, bezdlake ili bezrepe mačke koje su se potom razvijale u različite, danas priznate, pasmine mačaka. Poznato je da su mnogi narodi kroz povijest slavili mačku kao svetu životinju, pogotovo Egipćani, Kinezi i neki muslimanski narodi. No promatramo li domaće mačke kroz različita vremenska i geografska razdoblja, one nisu uvijek bile te sreće da ih se veliča i slavi kao osobita bića povezana s bogovima. Tako su se u Europi u srednjem vijeku mačke masovno ubijale jer su se povezivale sa Sotonom i držale utjelovljenjem zla. Ipak, ta su vremena iza nas te se mačka ponovno izborila za svoje mjesto uz čovjeka kao kućni ljubimac i korisna domaća životinja.