DJEČJI SVIJET – MAČKE 3, Egipatski mau

Egipatski mau I u slučaju ove pasmine mačaka naziv pasmine govori nam o njezinu podrijetlu jer ova mačka potječe iz Egipta te je jedna od najstarijih pasmina mačaka u svijetu. Tako se na nekim papirusima spominje još oko 1500 godina prije nove ere. Drugim riječima, za ovu se pasminu zna oko 3500 godina, no unatoč tomu, u prošlom stoljeću gotovo je nestala. Spašena je upornošću i voljom ljubitelja, tako da sada imamo stabilan broj jedinka diljem svijeta. Egipatski mau spada u srednje velike pasmine mačaka i naraste do težine od 5 kg, a životni vijek iznosi od 15 do 20 godina. Krzno ove mačke je kratko i nije zahtjevno za njegu te ima karakteristične pjege čija je osnovna boja srebrna, brončana i boje dima. Pjege su različite po obliku i rasporedu kod svake jedinke, a „maska“ na glavi često ima oblik slova M. Budući da je njihovo krzno kratko, ove su mačke dosta zimogrozne, te trebaju imati topao kutak u domu. Oči su također jedna od karakteristika ove pasmine i odlikuju se prekrasnom zelenom bojom. Tijelo egipatskog maua odaje atleta, mišićavo je, a zadnje su noge vidljivo duže, zbog čega mogu raditi velike skokove. Jako su brze u trku, kada mogu dostići brzinu do 45 km na sat. Ove su mačke druželjubive, ali imaju dosta snažno razvijen lovački nagon, stoga nisu dobar izbor za ljubimca ako u domu držimo i kakve glodavce za kućne ljubimce. Egipatski mau dobro se slaže sa psima i ostalim mačkama, a vole i djecu. Vjerne su, no nepovjerljive prema osobama koje ne poznaju. Vežu se uz dom u kojem žive i uz osobu koju smatraju glavnom u kući. Inteligentne su, pa će često navesti domaćina da ih mazi pri čemu komuniciraju različitim glasovima koje ispuštaju, a sreću često pokazuju mahanjem repom baš kao i psi. Zbog svoje inteligencije, ali i potrebe za kretanjem trebaju dosta igračaka, grebalica i penjalica. Ove mačke nisu zahtjevne za držanje, no treba pripaziti na njihovu prehranu da se ne udebljaju jer tada mogu imati problema. Stoga im treba davati svaki dan u isto vrijeme onoliko hrane koliko utvrdimo da im je dovoljno.