DR. ANTE STARČEVIĆ – 200. OBLJETNICA ROĐENJA

Ante Starčević (1823. – 1896.) Političar i publicist dr. Ante Starčević (Žitnik kraj Gospića, 23. V. 1823. – Zagreb, 28. II. 1896.) jedna je od najistaknutijih figura hrvatske političke povijesti uopće. Rođen je u Lici, a školovao se u zavičaju, Zagrebu i Pešti gdje je doktorirao filozofiju. U mladosti je bio oduševljeni pristaša bana Josipa Jelačića i ilirskoga pokreta, ali nakon razočaranja 1848./49. godine odbacuje ideje ilirstva i jugoslavenstva kao zablude te se posvećuje izgradnji moderne hrvatske nacionalne ideje zasnovane na povijesti i državnom pravu, što će predano do smrti zagovarati. Godine 1861. s Eugenom Kvaternikom osniva Stranku prava, a iste je godine prvi put biran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Uz jedan kraći prekid, do smrti je bio član Sabora te je saborska govornica, uz novinske tekstove i izborne proglase, bila središnje mjesto s koje je širio svoj nauk. Taj su nauk dalje preuzimali i u najšire slojeve hrvatskoga naroda prenosili njegovi sljedbenici. U tome su osobito važnu ulogu odigrala neka od najvećih imena tadašnje hrvatske književnosti (Ante Kovačić, Eugen Kumičić, Antun Gustav Matoš) koja izgrađuju kult „Starog“, napose među srednjoškolskom i studentskom mladeži. Nepomirljiv spram Beča i Budimpešte, a posebice spram vladajuće dinastije Habsburg, Starčević je živio asketskim životom, u vječnoj oporbi, često i kao predmet poruge, da bi naposljetku u izrazito nesklonim okolnostima uspio održati živom vjeru u mogućnost teritorijalne integracije i osamostaljenja Hrvatske zbog čega je još za života prozvan Ocem Domovine. Preminuo je u Zagrebu 28. veljače 1896., a dva dana poslije, prema vlastitoj želji, pokopan je u Šestinama pokraj Zagreba. dr. sc. Branko Ostajmer Hrvatski institut za povijest, Zagreb