DVORCI HRVATSKE 2011. - DONJI MIHOLJAC

Donji Miholjac – dvorac Hilleprand-Mailáth Jedan pokraj drugog se u Donjem Miholjcu nalaze dva dvorca. Stariji je prizemna dugačka kasnobarokna zgrada sagrađena 1818. godine, a noviji je jednokatna historicistička zgrada slikovitih pročelja sagrađena između 1905. i 1914. godine prema projektu budimpeštanskog arhitekta Istvána Möhlera. Stari je dvorac skromna građevina duga 82, a široka 9 metara. U njegovu sastavu bilo je i nekoliko gospodarskih zgrada. Novi dvorac, sagrađen neposredno uz stari, jedan je od posljednjih slavonskih dvoraca i jedan od nekoliko sagrađenih u Slavoniji početkom 20. stoljeća. Tlocrtna veličina dvorca jest 44x20 metara. Dvorac posjeduje historicistička neoromantičarska obilježja u duhu engleskoga stila Tudor. Još i brojna gnijezda roda na dimnjacima, osim sveg ostalog, podsjećaju na dvorce iz dječjih slikovnica ili Disneyjevih crtanih filmova. Takav izgled i dobra očuvanost svrstavaju taj dvorac među najslikovitije u Hrvatskoj. Donji Miholjac smješten je sjeverozapadno od Osijeka, a pet je kilometara od rijeke Drave i granice s Mađarskom. Novija povijest Donjeg Miholjca vezana je uz vlastelinski posjed barunske obitelji Hilleprandt von Prandau, čije je sjedište bilo u obližnjem Valpovu. Austrijski car i hrvatski kralj Karlo VI., otac Marije Terezije, darovao je 1721. godine Petru Antunu barunu Hilleprandu (1676. – 1737.) valpovačko vlastelinstvo s četrdesetak naselja, među kojima je bio i Donji Miholjac. U sljedećih 110 godina Donji Miholjac bit će dio velike valpovačke gospoštije. Vlastelinstvo Donji Miholjac nastaje 1831. godine kada se veliki valpovački posjed, nakon smrti Josipa Ignaca baruna Hilleprandta von Prandau (1749. – 1816.), dijeli u dva dijela Josipovim sinovima: Gustav (1807. – 1885.) dobiva južni dio sa sjedištem u Valpovu, a Karlo (1792. – 1865.) sjeverni dio sa sjedištem u Donjem Miholjcu. Poslije Donji Miholjac nasljeđuje Gustavova kći Stefanija, udana za Georga grofa Mailátha von Székhelya. Novi dvorac sagradila je obitelj Mailáth, čiji potomci danas žive u Mađarskoj. Potječu iz Transilvanije, posjedovali su dvorce Perbenyik Zavar u Slovačkoj i Gordany u Mađarskoj, a mađarsko grofovstvo dobili su 1885. godine. Stefanijin i Georgov sin Ladislav (1862. – 1927.) posljednji je vlasnik dvorca, a prodao je posjed 1923. godine dioničkom društvu «Podravina». Ladislav je bio blizak s austrijskim prijestolonasljednikom Franjom Ferdinandom, koji je često svraćao u Donji Miholjac. Posljednji je put bio ondje u lovu tri mjeseca prije atentata u Sarajevu 1914. godine. Dvorci su okruženi velikim pejsažnim perivojem, zaštićenim kao spomenik parkovne arhitekture. Podignut je u prvoj polovini 19. stoljeća uz stari dvorac, a krajem 19. i početkom 20. stoljeća proširen je i djelomice preoblikovan. U perivoju danas raste stotinjak vrsta drveća i grmlja, dvadesetak vrsta četinjača i većina listača. Svojom starošću i veličajnim izgledom osobito je dojmljiva pterokarija, kao i močvarni čempresi. Od nekad brojnih perivojnih sadržaja do danas su, premda u lošem stanju, sačuvani osmerokutni paviljon, tri ukrasna vrta između paviljona i terase dvorca, staklenik (oranžerija) i dio zidane ograde perivoja. Svojom gradotvornom snagom perivoj snažno utječe na izgled naselja i pridonosi njegovoj prepoznatljivosti, zajedno sa slikovitim dvorcem koji veličinom dominira u malenom mjestu i nizinskom krajoliku.