DVORCI HRVATSKE 2011. - VALPOVO

Valpovo – dvorac Hilleprand-Prandau Normann-Ehrenfels Valpovački dvorac, ugrađen u srednjovjekovnu utvrdu, prepoznatljiva je povijesno-arhitektonska srednjovjekovno-barokna cjelina koja gradu Valpovu daje osobit i prepoznatljiv identitet. Valpovački dvorac s utvrdom i velikim perivojem jedan je od najvažnijih kulturnih dobara svjetovne arhitekture sjeverne Hrvatske. Srednjovjekovni feudalni posjed u Valpovu postoji od 14. stoljeća. Srednjovjekovna valpovačka utvrda – utvrđeni grad (Castrum Walpo) spominje se prvi put 1438. godine. Ona je potkraj 17. stoljeća već bila znatno oštećena. U tlocrtu je imala oblik nepravilnog izduženog trokuta s visokom kulom na sjevernom vrhu tog trokuta. Utvrda je bila okružena jarkom ispunjenim vodom iz obližnje rijeke, a do ulaza je vodio drveni most. Nakon oslobođenja od Turaka Valpovo je pripalo carskom dvoru u Beču. Kralj Karlo VI. daje valpovački posjed 1721. godine Petru Antunu barunu Hilleprandtu von Prandau (1676. – 1767.). Otad pa sve do 1945. godine posjed je ostao u vlasništvu muških i ženskih nasljednika, odnosno dviju obitelji – Hilleprandt von Prandau (Petar Antun, Josip Ignac i Gustav) i Normann-Ehrenfels (Rudolf I. i Rudolf II.). Udajom Marijane Hilleprand, Gustavove kćeri, za Heinricha Normanna-Ehrenfelsa Valpovo dolazi u posjed obitelji Normann. Ta obitelj živi u dvorcu do 1945. godine kada je vlastelinstvo ukinuto i kada su se članovi obitelji odselili u Austriju, gdje njezini nasljednici žive i danas. Dvorac u Valpovu je sagrađen na ostatcima južnoga krila srednjovjekovne utvrde (utvrđenoga grada). Taj prvi dvorac bio je sličan današnjem, ali se nije sačuvao jer je nestao u požaru na Silvestrovo 1802. godine. Obnova dvorca već je sljedeće godine pokrenula živu graditeljsku djelatnost, jer su se, osim dvorca, gradile i brojne gospodarske zgrade jugozapadno od njega. Otad na dvorcu i gospodarskom sklopu nisu nastale znatnije graditeljske promjene. Dvorac je krajem 19. stoljeća imao 62 prostorije i tlorisnu površinu od 4000 četvornih metara, zajedno s dvorištem. U dvorskom sklopu isticala se oružnica u kojoj se čuvalo staro i dragocjeno oružje, knjižnica s oko 6000 knjiga, maleno kazalište, dvorska kapela i dr. Valpovački je dvorac jedan od rijetkih kojem je inventar uglavnom sačuvan, ali ne u dvorcu, nego u muzejima i arhivima u Zagrebu i Osijeku. U valpovačkom sastavu dvorca i utvrde razabiru se različita stilska razdoblja gradnje – srednjeg vijeka, renesanse, baroka i klasicizma. Južnom, glavnom (ulaznom) pročelju dvorca prepoznatljivost daje istaknut središnji rizalit barokno-klasicističkih obilježja, koji poput kvadratnog tornja izlazi iz krovišta. Oko 25 hektara velik perivoj s park-šumom uz valpovački dvorac jedan je od najvrjednijih primjera perivojne arhitekture hrvatskih dvoraca. Dvije su osobite vrijednosti perivoja: prvo, barokna zamisao oblikovanja krajolika 18. stoljeća sa zvjezdolikim raskrižjem u lovačkom parku (zvjerinjaku), kojeg se tragovi i danas naziru, i, drugo, u izvornom obliku očuvan pejsažni perivoj s velikim livadama i vidicima. Perivoj ne pokazuje tragove većih mijena te je prilično dobro sačuvao svoj izvorni izgled i povijesnu sliku koja se, unatoč manjim promjenama i nedovoljnom održavanju, nije znatnije promijenila. U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata dvorac je udomljavao općinu Valpovo, osnovnu školu, narodno sveučilište, odgojno-popravni dom za malodobnike, dječji dom, muzej Valpovštine, glazbenu školu i mnoge druge institucije. Dvorac je 2009. godine vraćen nasljednicima obitelji Normann-Ehrenfels. Njegova trajna namjena još je nepoznata. Unatoč tomu, dvorac u Valpovu bio je i ostao prepoznatljiv znak ovoga krajolika, identitet malenoga grada Valpova, koji se u srednjem vijeku razvio na mjestu rimskoga naselja Iovalia. Mladen Obad Šćitaroci Bojana Bojanić Obad Šćitaroci